Ko posjeduje samopouzdanje, hrabrost i snagu vjere, u stanju je napraviti pozitivne promjene, makar i sâm bio

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U kur'anskim surama Ja-sin i El-Mu'min, navode se kazivanja o dvojici iskrenih vjernika koji su živjeli u različitim vremenima, a koji su simboli i primjeri iskrenog vjerovanja i individualne borbe za istinu i podrške Allahovim poslanicima.

To su zapravo kazivanja o sukobu istine i laži, kazivanja o suprotstavljanju tvrdoglavosti, nevjerstvu i odsustvu razuma, te pokušaju da se razumskim (logičkim) dokazima uvjeri tvrdoglava i ohola nevjernička fronta u istinitost nebeskih poruka sa kojima su došli Allahovi poslanici u jedan grad spomenut u suri Ja-sin, i sa kojima je došao Musa, alejhi selam, faraonu i njegovoj dvorskoj kliki. 

Što se tiče vjernika iz faraonove porodice, on je dakle bio faraonov bliski rođak koji je posjedovao vlast, moć i novac. Dok je čovjek vjernik iz sure Ja-sin bio čovjek iz naroda, obični građanin, rekli bismo. 

Vjernik iz faraonove porodice je živio u palatama, bio je faraonov rođak i jedan od njegovih ljudi, a vjernik iz sure Ja-sin bio je daleko od tirana i njihovih palata i njemu je život na vladarskom dvorcu bio nepoznanica.

Koraci vjernika faraonove porodice, koje je načinio u namjeri da pokaže otvoren i jasan stav, da obznani svoju vjeru u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, i da brani Musaa, alejhi selam, pred faraonom, nisu mnogobrojni kao koraci čovjeka koji je žurno došao s kraja grada sa istom namjerom, jer to su koraci iz sobe u sobu unutar faraonske palate, ali su to bili veoma teški, opasni i zahtjevni koraci. On je hiljadu puta razmišljao dok je pravio te korake, jer su to koraci koji su značili otvoreno suprotstavljanje bijesnom čudovištvu koje se faraon zove.

Čovjek iz sure Ja-sin žurio je iz najudaljenijeg dijela grada, ubrzavao je svoj korak u želji da učestvuje u bici ponosa i dostojanstva, nošen željom i ambicijom da otvoreno i javno pomogne svoju vjeru.

Vjernik iz faraonove porodice znao je dobro kako faraon razmišlja, znao je sve njegove slabe tačke i njegovu intelektualnu ograničenost, znao je sa sigurnošću da je on u zabludi, ali je znao i kako se treba obraćati njemu i onima oko njega te kako na njih utjecati.

Dok je čovjek iz najudaljenijeg dijela grada predstavljao pripadnika običnih ljudi, bio je optimista i hrabar, ali nije znao ništa o svijetu tirana. Kur'anski ajeti iz sure Ja-sin spominju ono što je ovaj iskreni vjernik rekao ljudima i vođama grada. To su bile jednostavne riječi, kao da je to bila narodna demonstracija i protest pred tiranima: ”I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: ‘O narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!”’ (Ja-sin, 20.-21.) Njegovi riječi su dočekale sablje tiranskih vojnika. Mučili su ga i ubili iz straha da se njegov bijes ne pretvori u bijes i bunt čitavog naroda.

Što se pak tiče vjernika iz faraonove porodice, Kur'an spominje njegove riječi do detalja: ”Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ‘Gospodar moj je Allah!’, onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam prijeti, jer Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.

O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?” A faraon reče: “Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi put ću vas samo ja izvesti.”

A onda onaj vjernik reče: “O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili, kao što je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

O narode moj, plašim se šta će biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali, na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti.” (El-Mu'min, 28.-33.)

I uspio je da privremeno utječe na tirane da ne ubiju Musaa, alejhi selam. Međutim, ako neko od njih povjeruje Musau, alejhi selam, i pođe ga slijediti, to bi za faraona i njegovu svitu bila katastrofa.

Stoga su faraonovi ljudi počeli da kuju zavjeru protiv njega želeći ga ubiti. Međutim: ”Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.” (El-Mu'min, 45.) 

Dakle, vjernik iz sure Ja-sin je ubijen na licu mjesta zbog svog vjerovanja i poziva upućenog narodu da slijede poslanike, a što se tiče vjernika iz faraonove porodice, Allah ga je zaštitio tiranskog zla i spletki. 

Stoga, svejedno da li bio obični čovjek iz naroda, ili bio jedan od onih koji participiraju u vlasti i imaju mogućnost odlučivanja i utjecaja na vladarsku kliku, bio čovjek iz obične vjerničke porodice ili pak iz vladarske porodice, bio siromašan ili bogat, ako posjeduješ samopouzdanje, optimizam, hrabrost i snagu vjere, poput ove dvojice iskrenih vjernika, bit ćeš u stanju napraviti promjene, čak i ako sâm budeš, jer će te Allah štititi, voditi i pomoći.

Izvor:saff.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close