“Ko umije čitati bosanski ćilim, može pročitati historiju Bosne”

Umjetnost šara na bosanskom ćilimu

Tradicija i kultura Bosne i Hercegovine mogu se pročitati na šarenim, bogato ukrašenim, tradicionalnim bosanskim ćilimima – toliko vrijednim da se čini da svaka šara krije posebnu priču, uobličenu u mudrosti u procesu tkanja. U srcu Bosne našli smo na vrijednu i nadasve inspirativnu ženu koja sakuplja tragove naše tradicije i svim se snagama bori da priče nastale još davno, ne postanu zaboravljene. Koliko je priča o bosanskim ćilimima inspirativna  saznali smo u razgovoru sa umjetnicom Amilom Smajović, profesoricom na Fakultetu vizuelnih umjetnosti i komunikacijskog dizajna. Inspirativna Amila nam je počela pričati sa osmijehom i velikom dozom pozitivne energije: “Kako se ja lijepo osjećam. Ja sam se uvijek lijepo osjećala. I sa dvadeset, i sa trideset i sa pedeset. Mislim da, što je čovjek stariji onda postaje zreliji, a ta zrelost ima svoju ljepotu i dobija neku vrstu mudrosti. Nemaš mladalačkog zanosa koji te troši, nego postaješ svjestan određenih ograničenja kojih nisi svjestan u mladosti i uživaš u tome. Ja volim svoje godine.”

Profesorice Amila, vi ste žena koja aktivno radi na očuvanju naše lijepe tradicije. U isto vrijeme ste i majka, supruga, domaćica, umjetnica i profesorica. Ispričajte nam Vašu priču.

“Moj stariji brat je bio dobar umjetnik i upisao je školu primijenjenih umjetnosti. Zaista su za njega govorili da je nova nada, pogotovo u vajarstvu, da ima veliki talenat. Poslije njega sam ja upisala istu školu i završila kao najbolji đak. Moj brat je odustao od umjetnosti a ja sam bila uporna, radila (a koliko je rad važniji od talenta), i dan danas sam tu. Mora se posao jako voljeti i pored te ljubavi mora se puno, puno raditi. Bez rada nema rezultata. Poslije sam upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu.  Ja sam izabrala da studiram grafiku zato što je bila najbliža mom tadašnjem razmišljanju – mene je tada jako interesovala geometrija. Nisam ja shvatala tada zašto me to toliko privlači i nekako mi je taj plošni dvodimenzionalni izraz bio najbliži u grafici. Završila sam grafiku i upisala magistarski studij koji sam u ratu morala napustiti. U ratu je bilo bitno pokazati da mi nismo samo broj, kao što je znalo stojati u izvještajima “danas je u Sarajevu stradalo toliko ljudi”, pa sam ja započela jedan veliki projekat kojemu će sada dvadeset godina. Projekat se zvao “Država Amila” i nastao je u vrijeme kada su svi osnivali svoje države. Jedne sam prilike radila drvorez za svoj projekat i prišao mi je moj profesor i rekao:”Vidi nje, što se igra šarom na ćilimu.” Uvijek je bitno kada čovjek ima neki impuls, da raščisti sam sa sobom zašto je to, pa sam i ja počela da razmišljam “što sam to ja počela da šaram, a da liči na ćilim”. Poslije toliko likovnog obrazovanja, nešto me je vratilo  korijenu, početku, pa sam počela da istražujem bosanski ćilim.

Prvo sam se zaprepastila koliko malo literature ima o bosanskom ćilimu, koliko se malo o bosanskom ćilimu zna. I to su stvarno bili teški koraci. Ali, mene je privukla geometrija ćilima, ta harmonija koju on ima, taj sklad, red i kako se on ustvari ne mijenja godinama – po petsto godina postoji jedna statična vrijednost. Nije mi bilo jasno zašto, ali me to stalno oduševljavalo – nevjerovatan sklad u percepciji, odnosu boja, tkanina, jedna fina geometrija koja još uvijek stoji nepromijenjena. Počela sam da istražujem historiju ćilima. Čitava priča o bosanskom ćilimu reflektuje našu zbilju, šta se u Bosni i Hercegovini dešava sa muslimanima, šta se dešava sa državom – a ustvari, prava istina je da se tkalo i 5000 godina prije naše ere, i to ovdje na području Butmira. Pretpostavka je da su oni tkali najjednostavnije ponjave, da su koristili vunu za tkanje, da su prve šare bile jednostavni geometrijski oblici koje možemo pronaći i na butmirskoj keramici i da te iste oblike i danas možemo pronaći na bosanskom ćilimu. Jedna divna priča kako mi preko ćilima možemo pratiti historijski i kulturni razvoj naše zajednice. Nije bilo meni mrsko ni otvoriti tkaonicu ćilima, jer, nekako, sve se to mora složiti – morate vi shvatiti kako se ćilim tka, jedno je pričati o njemu i gledati ga, a drugo je ući u proces proizvodnje.

Amila je svoju priču morala upotpuniti uprkos malom broju informacija. Ubrzo je obišla našu državu tražeći ćilime, materijale, žene koje znaju da tkaju i u svojoj zanatskoj radionici vrijedno je oživljavala šare, učeći o različitim vunama, načinima izrade ćilima, spremna da sakupljeno znanje preobrazi u divnu priču o borbi i želji da naša kultura i tradicija ne postanu zaboravljene.

“Danas su razorena sela, a selo je bilo čuvar i nosilac tradicije u naizvornijem smislu. Danas traje proces izumiranja jedne tradicije, jedne generacije, i zato je obaveza svakog pojednica da barem priča priču ili zapiše je negdje u crticama, jer zaista, nestaje nam kultura pred našim očima, nestaje nam tradicija.

Imam svoje divne djece, i ja volim reći da su moj najveći uspjeh moja djeca. Naravno, imam i divnog muža, koji mi omogućava da radim svoj posao slobodno. Zaista, za ženu je jako bitno da ima stabilan dom, stabilnu kuću i da može da bude kreativna. Ako tu nešto nije u redu, ona ne može funkcionisati ni na jednom drugom terenu. To je pravilo.”

Za opstanak jedne države, jako je bitno truditi se sačuvati njene kulturne vrijednosti. Amila je istakla:

“Mi se ne možemo boriti za budućnost, a da se prethodno ne budemo borili za kulturu. Budućnost naše zemlje ovisi o našoj borbi za kulturne vrijednosti. Nemoguće je opstati bez kulture.”

Amilina priča je, poput nje same, zaista inspirativna. Uživali smo dok nam je sa osmijehom na licu pričala o svojoj velikoj ljubavi prema šarama na ćilimu, rasporedu geometrijskih oblika, bojama i sakupljanju informacija koje smo dužni prenijeti generacijama koje dolaze. Zaista, lekciju o čuvanju naše tradicije ne smijemo zaboraviti.

Izvor: divithana.com

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close