Ko zaboravi Allaha dž.š., zaboravio je samog sebe

Onaj ko zaboravi  Boga taj ustvari zaboravlja svoju bit i suštinu postojanja. On živi bez spoznaje o svoju duši, o samome sebi i uništava svoj dunjaluk i ahiret.

Allah, dž.š., naređuje svim vjernicima da Ga se boje i da se pripremaju za budući svijet i vječnost: “Ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha pa je on učinio da sami sebe zaborave; to su pravi griješnici.” (Hašr, 19)

Ovo može da se razumije na dva načina; da se bude nemarno prema nečem i da se nešto napusti. Zaboraviti na Allaha znači biti u nemaru spram Njega i Njegovih zapovjedi, a kao rezlutat toga dolazi napustanje poštovanja, pokornosti i spominjanje Njega, te samo robovanje Njemu Uzvišenom.

Navedeni ajet se odnosi na nevjernike ali istovremeno upozorava i vjernike da ne budu kao oni. Zatim slijede ajeti koji govore da nisu isti oni stanovnici Dženneta i stanovnici Džehenema, u kojima Gospodar pojašnjava da su Džennetlije ti koji su spašeni i poziva nas da kažemo “Naš Gospodar je Allah” i da ustrajemo na tome do smrti.

Ako čovjek zaboravi na Boga, On Uzvišeni učini da čovjek, ustvari, zaboravi i sebe u smislu da postaje slijep naspram svoga Stvoritelja a samim tim i spram sebe samog. Takav čovjek je u stanju da niti robuje Allahu, dž.š., niti sebi čini dobro i sve što radi uzaludno je. Zato Uzvišeni Allah kaže na kraju ajeta: “To su pravi griješnici.”

Nemar čovjeka odvodi u grijeh a grijeh ga vodi u propast. Međutim, čovjek koji je sebe zaboravio nije ni svijesta navedenog, jer u takvom je stanju da je zaboravio i svoju obavezu prema Allahu, dž.š., Njegovu Knjigu, poslanike, a.s., zapovijedi, upozorenja, radosne vijesti, srdžbu i kaznu. Kada Allah, dž.š., učini da neko sebe zaboravi, taj ne može razlikovati dobro od zla, niti može težiti ka tome da spozna i nauči kako da to razlikuje. Takav zlo vidi kao dobro, a dobro kao zlo i sva njegova preokupacija je zadovoljavanje vlastitih strasti i interesa. A kada se to desi, čovjek se onda usmjeri samo na materijalno i okupira se samo njegovanjem i ukrašavanjem svoga tijela i imetka. On umjesto u vjeri i moralu, čast traži u odijevanju i materijalizmu. Kratki dunjaluk učinim prvim ciljem, a vječni ahiret u potpunosti zaboravi. Više vremena provodi razmišljajući o nekoj materijalnoj stvari, nego u razmišljanju o svemu što ga okružuje i njegovom stvaranju. Više žali za izgubljenom materijalnom stvarim nego za izgubljenim dostojanstvom i ljudskošću.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close