Koja je najblaža kazna stanovnika Vatre ?

Nu'man ibn Bešir, r.a., prenosi: "Čuo sam Allahova poslanika, s.a.w.s., kako kaže: 'Od stanovnika Vatre najblažu kaznu na Sudnjem danu imat će čovjek čiji će samo tabani biti u njoj ali će mu zbog njene žestine mozak proključati.'"

A u drugom rivajetu kaže: "Mislit će da niko nema žešću kaznu, a ona je ustvari najblaža."[1]

Značenje hadisa

U ovom hadisu, Vjerovjesnik, s.a.w.s., objašnjava nam žestinu kazne kojoj će biti izloženi stanovnici Vatre i govori nam o užasnom završetku koji ih čeka. Tako, mozak proključa onome čiji samo tabani budu izloženi najslabijoj džehennemskoj vatri. Zbog boli koja ga zadesi, on pomisli da je izložen najžešćoj kazni, a ustvari je to najslabija kazna.

Zamisli kakav osjećaj će imati onaj koji bude izložen najžešćoj džehennemskoj vatri, kakve je to bol i kakav užas kako se dio po dio njegove nutrine drobi i kada vatra mozak pretvara u tečnost! Šta se tek događa s ostatkom njegovog tijela?

U drugim predanjima se kazuje da je čovjek o kome je riječ u ovom hadisu ustvari Ebu Talib, amidža Vjerovjesnika, s.a.w.s., koji će biti izložen najslabijoj džehennemskoj vatri, jer je uvijek štitio Poslanika, s.a.w.s., branio ga od uznemiravanja mušrika i puno ga volio. Međutim, nije vjerovao u Poslanika, s.a.w.s., zbog fanatizma, oholosti i zbog povođenja za mušričkim velikanima, kao što su Ebu Džehl i drugi.

Muslim od Ibn Abbasa, r.a., prenosi hadis da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: "Najblažoj džehennemskoj kazni bit će izložen Ebu Talib, njegova dva stopala će biti zaodjenuta njome, a mozak će mu proključati zbog toga."

Postoji također predanje, u kojem stoji da kada se Ebu Talibu približila smrt, došao mu Resulullah, s.a.w.s., i našao kod njega Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebu Umejju ibn Mugiru, pa mu Poslanik, s.a.w.s., rekao: "O amidža, reci: 'La ilahe illallah' (Nema Boga osim Allaha), to su riječi pomoću kojih ću svjedočiti za tebe pred Allahom." A Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebu Umejja rekoše: "Zar ćeš napustiti vjeru svojih predaka o Ebu Talibe?"

Poslanik, s.a.w.s., nastavio je nagovarati ga da izgovori šehadet, sve dok Ebu Talib nije rekao svoje posljednje riječi, a to je da ostaje pri vjeri svoga naroda, i dok nije odbio izgovoriti: "La ilahe illallah."

Allah, dž.š., objavio je zatim ajet: "Ti ne možeš uputiti onoga koga voliš, nego Allah upućuje onoga koga On hoće."

U drugom rivajetu kaže se da je Ebu Talib rekao Poslaniku, s.a.w.s.: "Da se ne bojim da će mi Kurejšije prigovoriti i reći: 'To je uradio iz sažaljenja, posvjedočio bih to pred tobom.'"

Tako je Ebu Talib odlučio ostati u kufru i odbio je izreći šehadet. Ostao je ustrajan u vjeri svoga zalutalog naroda. Odazvao se zalutalim mušricima, kao što je Ebu Džehl, koji će mu na ahiretu samo okrenuti leđa i koji ga jedino mogu odvesti u najgore odaje džehennema. U skladu sa svojim djelima bit će i nagrađen, a nagrada će biti da će mu vatra obuzeti stopala jer je čvrsto ostao pri vjeri svojih predaka.

Poruke hadisa

1. Ispravna vjera jeste uvjet da bi djela bila primljena i način da se čovjek zaštiti od Džehennema.

2. Kazne kojima će biti izloženi ljudi u Džehennemu različite su jačine; najslabija je ona pri čemu će biti istopljeno tijelo, a mozak ključati.

3. Slijeđenje strasti i boravak u lošem društvu bolest je koja uništava čovjeka.

 

Iz knjige: "Pouke iz sunneta", Enes Ahmed Kerzun

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close