Kur'an i nauka: Oblaci kao dokaz ljepote Allahovog stvaranja.

Žitelji južnog dijela SAD-a su nedavno imali priliku prisustvovati zaista neobičnom prirodnom fenomenu. Stanovnici država Georgije i Južne Caroline su u jutarnjim satima primijetili da je nebo iznad njih promijenilo svoj oblike, i da je najviše sličilo valovima na uzburkanom moru. … Ovaj rijetki prizor se naziva Undulus Asperatus. Naučnici nisu otkrili uzrok nastanka ove pojave, ali nas to ne spriječava iskoristimo ovu priliku za razmišljanje o ljepoti Božijeg stvaranja. Uzvišeni Allah u Kur'anu na više mjesta u Kur'anu spominje oblake, njihov nastanak, funkciju i poruku, podstičući nas da razmislimo o nebeskom svodu: "A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!" (Kaf, 6.)

Gledajući slike i video-snimke ovog fenomena prisjetio sam se ajeta u kojima Uzvišeni hvali ljude koji uzimaju pouku iz posmatranja prirodnih dešavanja. U svemu oko nas se nalaze zadivljujući dokazi za ljude koji su voljni razmisliti o sebi i stvarima koje ih okružuju. Izučavanje prirodnih znanosti tako vodi do vjere u Jedinog Boga: “U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana jesu, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri…’” (Alu Imran, 190-191.) 

Zapitajmo se: ko je to od nas izašavši iz svoje kuće, šetajući ulicama i parkovima, razmišljao o Allahovim stvorenjima, o Allahovoj moći, diveći se Njegovoj Uzvišenosti? Koliko uopće razmišljamo o stvarima oko nas?

Ko je od nas gledao u nebo noću, posmatrajući zvijezde, planete, Mjesec, nebeski svod i njegova prostranstva i rekao: "…Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri!" (Ali Imran, 191.)

Na kraju, navest ćemo samo dva ajeta o oblacima koji su dovoljni da ukažu na ljepotu i nedostižnost kur'anske mudžize i o čijim bismo porukama trebali razmisliti.

Prvi ajet koji ćemo navesti je: „Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne s drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid!“ (An-Nur, 43).

U ovom ajetu, kako navode savremeni mufessiri, je jasno naznačen nastanak velikih, gradnih oblaka. Ako neko kaže da je Muhammed, a.s., autor Kur'ana, kako je on kao nepismeni čovjek bio u stanju da poznaje stvari koje nauka tek danas otkriva i potvrđuje? U ovom ajetu se nalazi jasan dokaz istinitosti Muhammedove, a.s., misije i dokaz da je Kur'an Govor Uzvišenog Allaha. 

Drugi ajet je: „Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.“ (En-Neml, 88)

Ovaj ajet jasno ukazuje da se planine kreću poput oblaka. Ako se kreću planine, koje izgledaju potpuno nepomične, to znači da se sa njima kreće i cijeli naš planet. Na taj način Kur’an negira ideju o statičnosti Zemlje, koja proističe iz pogrešnog razumijevanja svijeta, te, uspoređujući kretanje planina sa oblacima, upozorava na činjenicu koja je za ljude tog vremena bila nepojmljiva.

Viđeno: 0

33

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close