Kur`an: Kiša u Kur`anu

“… za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći 
Allaha spominju i o stvaranju nebesa 
i Zemlje razmišljaju."Gospodaru naš, 
Ti nisi ovo uzalud stvorio;hvaljen Ti budi 
i sačuvaj nas patnje u vatri!” 
(Ali Imran, 191) 

Kiša je jedan od najvažnijih faktora za život na Zemlji. 
Ona je preduslov za stalnost života. Kiša, koja igra veliku važnost za sva živa bića, uključujući i ljude, je pomenuta u više Kur'anskih ajeta gdje je data suštinska informacija o formiranju kiše, njenim razmjerama i efektima. 

Činjenica da u vrijeme objave Kur'ana nije bilo moguće otkriti bilo koju od ovih informacija pokazuje nam da je Kur'an Allahova riječ. Ispitajmo sada informaciju o kiši datu u Kur'anu. Razmjera kiše U suri az-Zukhruf, 11. ajet, kiša je definisana kao voda spuštena s pravom mjerom. Ovaj ajet glasi: “Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele- tako ćete i vi biti oživljeni;…” “Mjera” koja se spominje u ovom ajetu ima veze sa nekoliko karakteristika kiše. Prije svega, količina kiše koja pada na zemlju je uvijek ista. Procijenjeno je da oko 16 miliona tona vode isparava sa zemlje. Ovaj broj jednak je količini koja pada na zemlju. Ovo znači da voda kontinuirano cirkulira u ciklusu uravnoteženom prema “mjeri”. 
Druga mjera koja se dovodi u vezu sa kišom je njena brzina padanja. Minimalna visina kišnih oblaka je 1200 m. Objekat koji ima istu težinu i veličinu kao kišna kap, padajući sa ove visine, kontinuirano ubrzava i pada na tlo brzinom od 558 km/h. Naravno, svaki objekat koji bi udario tolikom brzinom u nešto prouzrokovao bi veliku štetu. Ako bi to bio slučaj i sa kišom sve zasađene površine bi bile uništene, stambene zone, kuće i vozila bi bili oštećeni, a ljudi ne bi mogli ići po kiši ako ne bi prethodno preduzeli mjere predostrožnosti. Čak šta više, ova računanja su urađena samo za slučaj da se oblaci nalaze na visini od 1200 m, iako postoje oblaci i na visini od 10000 m. Kišna kap koja pada sa ove visine lahko dostiže vrlo destruktivnu brzinu. No u stvarnosti to nije tako; bez obzira sa koje visine padaju, prosječna brzina kišne kapi kada dospije do zemlje je samo 8-10 km/h. Razlog ovome je poseban oblik koji ona uzima. Ovaj poseban oblik povećava trenje kroz atmosferu i sprečava ubrzavanje kapi kada ona dostigne određeni brzinski ''limit” (današnji padobrani su dizajnirani korišćenjem ove tehnike). 
Kur'an u tom smislu uvijek govori samo o spuštanju kiše, nikada o padanju: “Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu…” “I na njih smo kišu spustili…” “Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti.” “…kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio…”, itd, itd. 

Formiranje kiše 
Za ljude je formiranje kiše dugo bila misterija. Tek sa otkrićem vazdušnih radara je bilo moguće saznati kroz koje faze prolazi njeno stvaranje. Postoje tri faze: prvo, ''sirovina'' kiše se uspinje u vazduh; kasnije se formiraju oblaci, i najzad, pojavljivanje kišnih kapi. Ove faze su jasno definisane u Kur'anu u kojem su, vijekovima unaprijed, date precizne informacije o formiranju kiše: “Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,…” (ar-Rum, 48) Pogledajmo sada tri faze pomenute u ovom ajetu. Prva faza: “Allah je taj koji vjetrove šalje,…” Bezbrojni mjehurići formirani pjenušanjem okeana kontinuirano prskaju i uzrokuju da se vodene čestice “katapultiraju” prema nebu. Ove čestice, zvane aerosoli i koje su bogate solju, su potom nošene od strane vjetrova u atmosferu. Aerosoli formiraju oblake sakupljajući vodenu paru (koja se takođe iz mora penje u nebo) mehanizmom poznatim kao "water trap" (“vodena zamka”). Druga faza: “…pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli…” Oblaci iz vodene pare koja se kondenzuje formiraju kristale soli ili čestice prašine u vazduhu. Iz razloga što su ovdje vodene kapi vrlo male (sa diametrom između 0.01 and 0.02 mm), oblaci lebdje i šire se u vazduhu. Tako nebo biva prekriveno oblacima. Treća faza: “…pa ti vidiš kišu kako iz njih pada,…” Vodene čestice koje okružuju kristale soli i čestice prašine se zgušćuju i formiraju kišne kapi. Tako, kapi postaju teže od vazduha, odvajaju se od oblaka i počinju da padaju na zemlju kao kiša. Odavde možemo izvući sljedeći zaključak: svaka faza formiranja kiše je spomenuta u ovom qur’anskom ajetu. Štaviše, ove faze su poređane po redu po kojem se i izvršavaju… Upravo kaošto je slučaj i sa mnogim drugim prirodnim fenomenima, Kur'an ponovo i ponovo obezbjeđuje najtačnije objašnjenje o njima, i više, On je ljudima najavljivao ove činjenice vijekovima prije nego su one otkrivene od strane nauke. Život dat mrtvoj zemlji u Kur'anu. 
Mnogi Kur'anski ajeti nas pozivaju da obratimo pažnju na naročitu funkciju kiše kao što je oživljavanje mrtve zemlje: “I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.” (Furqan, 48-49) “Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.” (Qaf, 9-11) Pored uloge snabdijevanja zemlje vodom (koja je jasna), treba obratiti pažnju i na ulogu kiše kada je riječ o fertilizaciji (đubrenju) zemljišta. Vodena para koja se iz mora popela u nebo sadrži, kao što smo rekli, (pored vode) određene supstance “koje daju život zemlji”. Ove “životvorne” kapi se nazivaju “surface tension drops" (“kapi površinskog napona”). One se formiraju na gornjem nivou morske površine koju biolozi nazivaju mikro slojem. U ovom sloju, koji je tanji od desetog dijela milimetra, se nalaze mnogi organski ostaci koji potiču od mikroskopskih algi i zooplanktona. Neki od ovih ostataka selektiraju i sakupljaju hemijske elemente koji su vrlo rijetki u morskoj vodi (fosfor, magnezijum, potasijum i neki teški metali poput kopera, cinka, kobalta i olova). Ova “đubriva” natovarena u kapi podignuta su vjetrovima u nebo i poslije kratkog vremena padaju na zemlju zajedno sa kišnim kapima. Brojni hemijski elementi i soli metala neophodni za razvoj sjemenja i rast biljaka na nalaze se u kapima kiše. Soli koji padaju zajedno sa kišom su mali primjeri nekih đubriva (kalcijum, magnezijum, potasijum, itd.) korišćenih za povećanje plodnosti tla. [ume se takođe razvijaju i hrane uz pomoć ovih aerosola koji potiču iz mora. Na ovaj način, 150 miliona tona đubriva padne na ukupnu površinu zemlje svake godine. Kada ne bi bilo prirodnog đubrenja poput ovog, vegetacije na zemlji bi bilo vrlo malo, a ekološki balans bi bio ugrožen. 
Što je još “interesantnije”, ova istina, koja je mogla biti otkrivena samo uz pomoć moderne nauke, već je objavljena od Allaha vijekovima unazad. 

*Ovaj tekst se ne odnosi na snježne padavine.  
www.novihorizonti.net

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close