Lice i naličje slobode izražavanja

Krupne društvene promjene kojima svjedočimo u posljednje tri decenije preobrazile su naš uobičajeni način komuniciranja. Informatička revolucija i savremena tehnologija doprinijeli su bržem i jednostavnijem informiranju, interaktivnijem dvosmjernom i umreženom komuniciranju, svestranijem i raznovrsnijem pristupu medijima.

Neslućene mogućnosti našeg slobodnog i otvorenog informiranja i javne komunikacije učinile su vjerske zajednice društveno vidljivijim, a njihov rad transparentnijim.

Naši prethodnici – imami koji su svoj poziv obavljali u jednopartijskom režimu – nalazili su se pred radikalnom i nerješivom dilemom u svom prosvjetiteljskom i misijskom djelovanju. Oni nisu bili limitirani samo u metodološkom smislu, nedostatku izbora i načina u dostavljanja poruke. Oni su bili ograničeni u suštinskom smislu – neposjedovanja pune i istinske slobode da istine vjere kažu argumentima i jezikom svoga vremena.

Imam je javna ličnost. Njegov poziv i rad je javan. S obzirom na specifičnost poziva kojeg vrši, imam (ali i oni koji ga prate) u javnim obraćanjima nikada ne može u potpunosti i precizno razdvojiti svoj lični od službenog stava.

Suštinu te dileme približio mi je Abdulgafar ef. Jukić u jednom privatnom razgovoru istakavši kako je za vrijeme držanja hutbe uvijek balansirao između dvije neprihvatljive krajnosti: “Ako budem govorio istinu – čeka me zatvor, a ako budem govorio laž – rezervisao sam sebi mjesto u Džehennemu”.

Mi, danas, hvala Bogu, nismo iskušani takvim krajnostima, jer se podrazumijeva da u demokratskom društvu slobodu govora kao općecivilizacijsku vrijednost i dostignuće koristimo racionalno i odgovorno. Umjesto državnog aparata koji propisuje i određuje granice slobode govora, u demokratskom društvu od svih učesnika u javnosti se očekuje povećan stepen samokontrole i samoograničavanja.

Potrebno je raščistiti sa duboko ukorijenjenim i uvriježenim mitom o apsolutnoj i neograničenoj slobodi govora. Cenzura i danas, itekako, efikasno funkcionira. Ponekad suptilno i sofisticirano, a nekada i direktno.

U demokratskim društvima sloboda govora u svakodnevici se ne tretira kao apsolutno pravo, kao zasebno načelo. Jer, ukoliko se sloboda govora posmatra izolovano od drugih vrijednosti i ljudskih prava – ona se veoma lahko pretvara u mehanizam ugrožavanja, diskriminacije i dehumanizacije drugih. Jedna engleska poslovica veli: “Sloboda pokreta tvojih pesnica, ograničena je položajem nosa tvoga bližnjega”. Tako su svojevremeno holandski tv emiteri zbog poštovanja vjerskih osjećaja muslimana odbili prikazati film Gerta Wildersa Fitna u kojem se vrijeđa i krivotvori islam.

Zloupotrebi slobode govora u demokratskim društvima suprotstavljaju se sami mediji i javno mnijenje, i to objektivnom kritikom i suzbijanjem širenja laži i dezinformacija. Najsvježiji primjer za to su posljednji izbori u SAD. U toku proglašavanja izbornih rezultata Donaldu Trumpu su u direktnom obraćanju utjecajne američke televizije jednostavno isključile ton i na taj način poštedjele javnost od laži.

Paradoksi otvorenog i massmedijskog društva

Uvažavajući sve prednosti otvorenog i demokratskog društva, neograničenih mogućnosti komuniciranja, ograničene, a ne apsolutne slobode govora, treba upozoriti i na njegove očigledne paradokse.

Intelektualna hermetičnost i novi mediji

U evropskoj historiji, kako to tvrdi H. O. y Gasset, od njenih prapočetaka pa sve do 20. stoljeća prosječni čovjek nikada nije vjerovao da bi mogao imati mišljenje ili stav o nečemu. Taj čovjek je imao vjerovanja, tradiciju, iskustva, duhovne navike, ali nikada nije sebi laskao da posjeduje teoretska mišljenja o tome kako stvari stoje u književnosti ili politici. Mišljenja o važnim događajima u javnosti su artikulisali intelektualci i vršioci javnih dužnosti. Massmediji su stubokom preokrenuli tu praksu. Sredstva masovnih komunikacija su postala poligon za demonstraciju mišljenja prosječnih ljudi i to bukvalno o svemu, najčešće o pitanjima koja prevazilaze znanja i kompetencije učesnika u javnom diskursu. Na društvenim mrežama pišu se i šeruju ne samo vicevi i zabavni sadržaji, već i kratki i dugi statusi o tome je li zemlja okrugla ili ravna ploča, da li je Churchill stvarna historijska ili izmišljena ličnost. U vrijeme pandemije korona virusa mogli smo se uvjeriti da prosječni čovjek uvijek zna više o virusima od vrhunskog epidemiologa. Iako su omogućili brži i lakši protok informacija, novi masovni mediji su istovremeno stvorili klimu takozvane intelektualne hermetičnosti, ambijenta u kojem se geometrijskom progresijom na internetu i drugim medijima šire teorije zavjere, nadriljekarstvo, heretička učenja…

Brbljivost

Književnik i publicista Dževad Karahasan primjećuje kako sva naša savremena informatička pomagala i tehnološki izumi naprosto nameću brbljivost. Dekarteovu maksimu “Mislim, dakle postojim” u eri interneta je zamijenila populistička pomama za samoobjavljivanjem koja se može sažeti u slogan: Tvitam, lajkam, šerujem – dakle postojim. U silnoj želji da što prije nešto javno objavimo i kažemo, zapravo, zaboravljamo kako je šutnja temeljno iskustvo čovjeka. Šutnja je onaj beskraj u kojem nam se otkriva sveto. Poslanici su u samoći i šutnji ostvarili najdublje spoznaje i otkrovenja. Šutnja je hvalevrijedna vrlina u svim objavljenim monoteističkim religijama. Brbljivost može biti pogubna. “Čovjek izgovori riječ, bez razmišljanja, i zbog nje ‘posklizne’ u vatru koliko je razdaljina između Istoka i Zapada” (Muttefekun alejhi). “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti” (Buhari i Muslim). U jednoj predaji spominje se kako je nakon spašavanja iz utrobe ribe Junus a.s. stalno šutio. Upitan zašto to čini, odgovorio je: “Jezik je bio taj koji me odveo u utrobu ribe”.

Biti viđen po svaku cijenu

Živimo u vremenu kada je važno da nas neko prepozna, vidi, primijeti. Riječ je o onom banalnom prepoznavanju na ulici gde će neko reći “vidi, to je on”. Zbog takozvanog fluidnog društva, u kome vlada opća kriza identiteta i vrijednosti, jedini način da se dobije društveno priznanje jeste “biti viđen” po svaku cijenu. Ta pomama za pojavljivanjem (i slavom po svaku cijenu, pa makar i po cijenu dolaska na ono što se nekada zvalo stub srama) proizlazi iz gubitka stida ili rezultira gubitkom stida – svejedno. Kako bi izbjegli crnu rupu anonimnosti, s pravom primjećuje Umbero Eko, spremni smo da se odreknemo onoga što se ranije nazivalo stid (iliti ljubomorno čuvanje vlastite privatnosti).

Doduše, to ne znači da se i danas ne teži dobroj reputaciji, ali je do nje teško doći. Mora se napraviti nekakav herojski podvig, čestito djelo, konkretan i vidljiv rezultat. Mnogo je lakše dospjeti u žižu interesovanja, tako što ćemo verbalno preuveličati neki događaj ili u emotivnom naboju napisati neki bombastičan i slatkorječiv status ili komentar. Psihološka zamka opsesivnog korištenja društvenih mreža funkcionira na slijedeći način: sve dok objavljujem nešto na Facebooku i Instagramu, sve dok neko dijeli i lajkuje moje objave ja se osjećam

živim i aktivnim učesnikom društvenog korpusa.

Imamski poziv i javnost

Ustavom Islamske zajednice propisano je da djelatnosti u Islamskoj zajednici osim načelima zakonitosti i odgovornosti podliježu i načelu javnosti, a u dijelu Ustava koji regulira Obaveze i prava pripadnika Islamske zajednice navedena je odredba po kojoj pripadnik Islamske zajednice ima pravo “da bude obaviješten o radu organa i ustanova Islamske zajednice.” Nema nikakve sumnje da organi IZ trebaju pronaći optimalan način odgovornog komuniciranja s javnošću u kojem se podjednako treba izbjegavati pozicija osuđenika u kojoj se Zajednica neprestano proziva i pravda pred javnošću, ali i pozicija spava

ča u kojoj će uposlenici Zajednice inferiorno tretirati javnost ne obavještavajući je o svom djelovanju i ne mareći za to šta o nama javnost uistinu misli. Imam je javna ličnost. Njegov poziv i rad je javan. S obzirom na specifičnost poziva kojeg vrši, imam (ali i oni koji ga prate) u javnim obraćanjima nikada ne može u potpunosti i precizno razdvojiti svoj lični od službenog stava. Imamska ahmedija i kada nije na glavi, prati imama i na ulici, i u tramvaju, i pozorištu i na bilo kojem mjestu gdje se pojavi. Zato postoji opravdana sumnja da se u svakom ličnom imamskom stavu, objavljenom tekstu i statusu, donekle reflektuje i zvanični, oficijelni stav organa Zajednice. Iako ne raspolaže formalnim, administrativnim, mehanizmima pravne prinude, imam raspolaže ogromnim simboličkim kapitalom. Njegova moć proizilazi iz duhovnog i moralnog vjerskog autoriteta na osnovu kojeg utječe na svijest, volju, stavove i raspoloženje ljudi. Nikada se ta moć društvenog utjecaja ne smije ni precijeniti ni potcijeniti.

Dovoljno je podsjetiti na događaj sa obilježavanja Genocida u Srebrenici, 11. jula 2015. godine kada je Reisu-l-ulema sa dvije riječi spriječio incident koji nije mogla spriječiti ni SIPA ni OSA, ni sve obavještajne agencije, policijske i bezbjedonosne strukture. Riječima: “Okrenite se prema kibli”, Reisu-l-ulema je na Šehidskom mezarju u Potočarima u jednom trenutku smirio naraslo nezadovoljstvo ljudi koje je moglo prerasti u ozbiljniji incident.

Sasvim je razumljivo da imami aktivno učestvuju u javnom komuniciranju putem društvenih mreža. Informacijske i komunikacijske prednosti koje nam pruža taj virtuelni džemat naročito su došle do izražaja u jeku pandemije kada je bilo nemoguće doći do mnogih naših džematlija na uobičajen način. Zašto odgovorno, racionalno i odmjereno ne koristiti svoj profil na društvenim mrežama u redovnim i vanrednim aktivnostima i inicijativama?!

Pčele ili termiti

S obzirom na našu poziciju, društveni utjecaj i simbolički kapital, imam se na društvenim mrežama može ponašati ili poput pčele ili poput termita.

Pčela nikada i ničim ne ugrožava košnicu, jer intuitivno zna da sve što je dobro za košnicu – to je dobro i za pčelu. Analogno tome imam zarad vlastitog publiciteta i popularnosti neće napisati niti objaviti nikakav sadržaj koji bi bio u proturječju sa vrijednostima, stavovima, ciljevima i orijentacijama IZ.

S druge strane, ponašanje termita determinira odsustvo svijesti o posljedicama pojedinačnog destruktivnog djelovanja. Mali beznačajni mravi rove, prave puteve i kanale u temeljima kuća kako bi izbacili zidove iz ravnoteže i najzad omogućili da se kuća sruši, naizgled, sama od sebe.

Pčele se ne trebaju takmičiti sa termitima na društvenim mrežama. Unaprijed trebaju znati da će u verbalnim ratovima i prepucavanjima s njima izvući deblji kraj. Sposobnost i brzina plasiranja glasina/ informacija na društvenim mrežama neuporedivo je jača od sposobnosti i mogućnosti njihove provjere, a sposobnost automatskog prihvatanja tih informacija je neuporedivo jača od sposobnosti njihovog odbacivanja i opovrgavanja.

I najzad, ova oblast može se regulirati i odgovarajućim pravilnicima. Nisam siguran u njihovu potpunu djelotvornost jer, dovoljno je podsjetiti na onu Tacitovu: “Kad je država najpokvarenija, ima najviše zakona”. U primjeni postojećih propisa i pravilnika znamo biti subjektivno selektivni. Rado i dosljedno se pozivamo na Rijaset i kućni red u džamijama kada nam je, naprimjer, potreban argument za uvođenje reda u džamijama, ali ako treba dosljedno provesti odluku o distribuciji izdanja IZ u džamijama, tada nismo ni izbliza ažurni i dosljedni u primjenjivanju pravilnika koji reguliraju takva pitanja.

U svakom slučaju, nedosljednost u primjeni važećih normativnih akata koju javno ispoljavamo, vratit će se poput bumeranga upravo nama – u nedosljednom ponašanju vjernika spram naših zahtjeva i inicijativa. Kako drugačije protumačiti gest hatiba koji na početku hutbe upozna džemat da će se u svim džamijama tog petka čitati jedinstvena hutba, ali da on to ipak neće učiniti zbog ranije pripremljene hutbe, do li kao (ne)svjesnu poruku džematlijama – Kako se ja odnosim spram uputstava i preporuka organa Islamske zajednice, i vi se potpuno isto možete odnositi spram onoga što ja od vas tražim i zahtijevam.

preporod.com

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close