Liječenje duhovnih bolesti
Kad nam dovedu bolesnika, prvo što treba uraditi, nakon što smo obavili prethodne pripreme jeste da upitamo, njega ili njegove bližnje koji su došli sa njim – od čega pati, šta osjeća i koliko dugo to osjeća? Kad nam kaže šta osjeća i koliko dugo, pokušat ćemo,, na temelju iznesenih simptoma, odrediti o kakvom je oboljenju riječ, da li se radi o džinskom napadu, sihru, uroku ili ljubavi. Osim spomenutog, iscjelitelji Kur’anom prakticiraju i druge metode u otkrivanju vrste bolesti kod bolesnika
Liječenje svih vrsta duhovnih oboljenja kojima su uzročnici džini ili šejtani sastoji se iz tri etape: pripreme za liječenje, samog čina liječenja i postupka nakon izlječenja.
Priprema za liječenje: Kada kod nas dođe osoba koja ima jedan ili više siptoma oboljenja koje uzrokuju džini i šejtani, mi ćemo, na osnovu tih siptoma, nastojati da ustanovimo o kojoj je vrsti oboljenja ove riječ. Kad to uradimo, onda ćemo započeti pripreme za liječenje. One se sastoje u sljedećem:
a) da pronađemo čistu prostoriju u kojoj ćemo učiti bolesniku; da se iz nje odstrani sve ono što se kosi sa propisima Šerijata, kao što su: statue i slike ljudi i životinja, alkohol, slike golih žena i muškaraca, zvono, pas i sl.
Bilježi Muslim u Sahihu sa senedom od Ebu Hurejre, koji je kazao da je Allahov Poslanik, s.a, rekao:
„Meleki ne ulaze u prostoriju u kojoj su statue ili slike.“
Također, bilježi Muslim u Sahihu sa senedom od Ebu Hurejrea, koji je kazao da je Allahov Poslanik, s.a, rekao:
„Meleki ne druguju sa skupinom u kojoj se nalaze zvono i pas.“; *1
b) da se zahtijeva od žena koje su otkrivene da se pokriju i da im se sugerira da to svakodnevno čine. To iz razloga što je svaka žena griješna koja se islamski ne pokrije, a šejtani se rado druže sa grješnicima i grješnicama;
c) zahtijevati od muškaraca koji nose svilu i zlato da se udalje iz prostorije u kojoj se uči bolesniku, pošto je muškarcima zabranjeno da nose svilu i zlato. Ukoliko to budu prakticirali, oni su grješnici, a šejtani vole da budu u društvu grješnika. Njihovo prisustvo u tim prostorijama usporava uspješno liječenje;
d) da iscijelitelj objasni bolesnoj osobi da je jedan od uvjeta uspješnog liječenja, i to da su i iscijelitelj i bolesnik uvjereni da Allah daje lijek i da je Kur‘an lijek;
Uzvišeni Allah kaže: Mi objavljujemo u Kur‘anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast. (El-Isra, 82.)
Uzvišeni Allah kaže: O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.; (Junus, 57.)
e) da bolesna osoba od sebe odstrani zapise i hajmajlije ukoliko ih ima uzase, kako bi liječenje bilo potpunije;
f) da isjelitelj zahtijeva da se ugasi muzika i pjesme, ukoliko se u kući u kojoj se namjerava učiti rukja ili njenoj bližoj okolini – one čuju;
g) da isjelitelj održi kraći govor u kome će upozoriti bolesnu osobu i njene ukućane da je Allah taj koji daje lijek i da je neophodno da se striktno pridržavaju propisa Šerijata ukoliko žele da im Allah spusti svoju milost i podari lijek bolesnoj osobi. Kad se izvrše spomenute pripreme, pristupa se samom činu liječenja.
Čin liječenja Kur’anom: Nakon što smo izvršili sve neophodne pripreme, pregledamo bolesnika, učimo bolesniku, i propisujemo terapije koju će bolesnik koristiti kod kuće.
Pregled bolesnika: Kad nam dovedu bolesnika, logično, prvo što treba uraditi nakon što smo obavili prethodne pripreme je da ga upitamo, njega ili njegove bližnje koji su došli sa njim – od čega pati, šta osjeća i koliko dugo to osjeća? Kad nam kaže šta osjeća i koliko dugo, pokušat ćemo na temelju simptoma koje nam iznese odrediti o kakvom je oboljenju riječ, da li je upitanju džinski napad, sihr, urok ili ljubav.
Osim spomenutog, iscjelitelji Kur’anom prakticiraju i druge mnogobrojne metode u otkrivanju vrste bolesti kod bolesnika. Ovdje ću spomenuti tri najčešće metode.
Metoda dizanja ruku: Ovo je jedna od veoma efikasnih metoda kod pregleda bolesnika. Ona se sastoji u tome da bolesnik sjedne ispred iscjelitelja; neki prakticiraju da bolesnik sjedne na tlo i ispruži noge, međutim, može sjesti na kauč ili stolicu, staviti ruke na koljena, zatvoriti oči, maksimalno se opustiti i slušati ono što liječnik bude učio. Liječnik će učiti sljedeće: Danas ćemo usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti… (Jasin, 65.) Ovo treba ponavljati više puta; – sedam, devet, jedanaest, devetnaest i sl.
A kad tebi poslasmo nekolicinu džina da Kur’an slušaju, pa kad prisustvovaše učenju njegovu, rekoše: Šutite!, a kad se ono završi, oni se narodu svome, opominjući ga, vratiše, i rekoše: O naš narode! Mi smo zbilja Knjigu jednu slušali, koja nakon Musaa objavljena bi, potvrđujući istinitim one prije nje objavljene, napućuje Istini i Putu Pravome! O naš narode! Odazovite se vi pozivatelju Allahovu! (El-Ahkaf, 29 i 30.)
Nakon što ovo proučimo, treba tri puta proučiti sljedeće:
“Zaklinjem vam se Velikim Allahom a to je, da znate, zakletva velika”
Nakon ovoga treba reći sljedeće:
Ako se u ovom tijelu nalazi trag sihra ili zavisti, neka se podigne desna ruka, pokoravajući se Allahovoj volji, ili neka se ispruže njeni prsti. A ako je u tijelu trag džinskog udara ili ljubavi, neka se podigne lijeva ruka ili ispruže njeni prsti, pokoravajući se Allahovoj volji a ne mojoj.
Nakon ovoga treba učiti sljedeće ajete:
I kunem se časom kada se zvijezde gube, a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete? A zašto vi kad duša do guše dođe, i kad vi budete tada gledali. (El-Vaki’a, 75-84.)
Kad ovo proučimo, treba zakletvu ponoviti:
Zaklinjem vam se Velikim Allahom a to je, da znate, zakletva velika”
Nakon nje, više puta izgovoriti:
O naš narode! Odazovite se vi pozivatelju Allahovu!
Sve gore spomenuto treba učiti dotle dok Allah ne pokaže o čemu se radi, odnosno dok se ne podigne ili lijeva ili desna ruka. Nebi bilo loše izgovarati i prijevod toga što učimo, pošto bosanski džini ne razumiju arapski jezik.
Ukoliko džin bolesniku podigne desnu ruku, onda to znači da se radi o sihru ili zavisti, a ako mu podigne lijevu ruku, onda to znači da se radi o džinskom napadu ili ljubavi. Ukoliko džin podigne desnu ruku, onda treba učiti ajete iz Kur’ana, prvo one kojima se kvari sihr, a potom ajete kojima se kvare uroci i zavisti i pratiti reakciju bolesnika. Ukoliko bude snažnije reagirao na ajete koji se uče za kvarenje sihra, onda se radi o sihru, a ukoliko bude jače reagirao na ajete koji se uče za izliječenje od uroka i zavisti, onda se kod njega radi o uroku i zavisti. Na isti način ćemo postupiti i u slučaju da se podigne bolesnikova lijeva ruka. Prvo ćemo učiti ajete kojima se liječe džinski napadi, a onda ajete kojima se liječi napadi iz ljubavi. Na koje bude više reagirao, to treba nastaviti liječiti. Ova metoda se pokazala veoma efikasnom.
nur-islam.com
