Liječenje duhovnih bolesti

Kad nam dovedu bolesnika, prvo što treba uraditi, nakon što smo obavili prethodne pripreme jeste da upitamo, njega ili njegove bližnje koji su došli sa njim – od čega pati, šta osjeća i koliko dugo to osjeća? Kad nam kaže šta osjeća i koliko dugo, pokušat ćemo,, na temelju iznesenih simptoma, odrediti o kakvom je oboljenju riječ, da li se radi o džinskom napadu, sihru, uroku ili ljubavi. Osim spomenutog, iscjelitelji Kur’anom prakticiraju i druge metode u otkrivanju vrste bolesti kod bolesnika

Liječenje svih vrsta duhovnih oboljenja kojima su uzročnici džini ili šejtani sastoji se iz tri etape: pripreme za liječenje, samog čina liječenja i postupka nakon izlječenja.
Priprema za liječenje: Kada kod nas dođe osoba koja ima jedan ili više siptoma oboljenja koje uzrokuju džini i šejtani, mi ćemo, na osnovu tih siptoma, nastojati da ustanovimo o kojoj je vrsti oboljenja ove riječ. Kad to uradimo, onda ćemo započeti pripreme za liječenje. One se sastoje u sljedećem:
a) da pronađemo čistu prostoriju u kojoj ćemo učiti bolesniku; da se iz nje odstrani sve ono što se kosi sa propisima Šerijata, kao što su: statue i slike ljudi i životinja, alkohol, slike golih žena i muškaraca, zvono, pas i sl.
Bilježi Muslim u Sahihu sa senedom od Ebu Hurejre, koji je kazao da je Allahov Poslanik, s.a, rekao:
„Meleki ne ulaze u prostoriju u kojoj su statue ili slike.“
Također, bilježi Muslim u Sahihu sa senedom od Ebu Hurejrea, koji je kazao da je Allahov Poslanik, s.a, rekao:
„Meleki ne druguju sa skupinom u kojoj se nalaze zvono i pas.“; *1
b) da se zahtijeva od žena koje su otkrivene da se pokriju i da im se sugerira da to svakodnevno čine. To iz razloga što je svaka žena griješna koja se islamski ne pokrije, a šejtani se rado druže sa grješnicima i grješnicama;
c) zahtijevati od muškaraca koji nose svilu i zlato da se udalje iz prostorije u kojoj se uči bolesniku, pošto je muškarcima zabranjeno da nose svilu i zlato. Ukoliko to budu prakticirali, oni su grješnici, a šejtani vole da budu u društvu grješnika. Njihovo prisustvo u tim prostorijama usporava uspješno liječenje;
d) da iscijelitelj objasni bolesnoj osobi da je jedan od uvjeta uspješnog liječenja, i to da su i iscijelitelj i bolesnik uvjereni da Allah daje lijek i da je Kur‘an lijek;
Uzvišeni Allah kaže: Mi objavljujemo u Kur‘anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast. (El-Isra, 82.)
Uzvišeni Allah kaže: O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.; (Junus, 57.)
e) da bolesna osoba od sebe odstrani zapise i hajmajlije ukoliko ih ima uzase, kako bi liječenje bilo potpunije;
f) da isjelitelj zahtijeva da se ugasi muzika i pjesme, ukoliko se u kući u kojoj se namjerava učiti rukja ili njenoj bližoj okolini – one čuju;
g) da isjelitelj održi kraći govor u kome će upozoriti bolesnu osobu i njene ukućane da je Allah taj koji daje lijek i da je neophodno da se striktno pridržavaju propisa Šerijata ukoliko žele da im Allah spusti svoju milost i podari lijek bolesnoj osobi. Kad se izvrše spomenute pripreme, pristupa se samom činu liječenja.
Čin liječenja Kur’anom: Nakon što smo izvršili sve neophodne pripreme, pregledamo bolesnika, učimo bolesniku, i propisujemo terapije koju će bolesnik koristiti kod kuće.
Pregled bolesnika: Kad nam dovedu bolesnika, logično, prvo što treba uraditi nakon što smo obavili prethodne pripreme je da ga upitamo, njega ili njegove bližnje koji su došli sa njim – od čega pati, šta osjeća i koliko dugo to osjeća? Kad nam kaže šta osjeća i koliko dugo, pokušat ćemo na temelju simptoma koje nam iznese odrediti o kakvom je oboljenju riječ, da li je upitanju džinski napad, sihr, urok ili ljubav.
Osim spomenutog, iscjelitelji Kur’anom prakticiraju i druge mnogobrojne metode u otkrivanju vrste bolesti kod bolesnika. Ovdje ću spomenuti tri najčešće metode.
Metoda dizanja ruku: Ovo je jedna od veoma efikasnih metoda kod pregleda bolesnika. Ona se sastoji u tome da bolesnik sjedne ispred iscjelitelja; neki prakticiraju da bolesnik sjedne na tlo i ispruži noge, međutim, može sjesti na kauč ili stolicu, staviti ruke na koljena, zatvoriti oči, maksimalno se opustiti i slušati ono što liječnik bude učio. Liječnik će učiti sljedeće: Danas ćemo usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti… (Jasin, 65.) Ovo treba ponavljati više puta; – sedam, devet, jedanaest, devetnaest i sl.
A kad tebi poslasmo nekolicinu džina da Kur’an slušaju, pa kad prisustvovaše učenju njegovu, rekoše: Šutite!, a kad se ono završi, oni se narodu svome, opominjući ga, vratiše, i rekoše: O naš narode! Mi smo zbilja Knjigu jednu slušali, koja nakon Musaa objavljena bi, potvrđujući istinitim one prije nje objavljene, napućuje Istini i Putu Pravome! O naš narode! Odazovite se vi pozivatelju Allahovu! (El-Ahkaf, 29 i 30.)
Nakon što ovo proučimo, treba tri puta proučiti sljedeće:
“Zaklinjem vam se Velikim Allahom a to je, da znate, zakletva velika”
Nakon ovoga treba reći sljedeće:
Ako se u ovom tijelu nalazi trag sihra ili zavisti, neka se podigne desna ruka, pokoravajući se Allahovoj volji, ili neka se ispruže njeni prsti. A ako je u tijelu trag džinskog udara ili ljubavi, neka se podigne lijeva ruka ili ispruže njeni prsti, pokoravajući se Allahovoj volji a ne mojoj.
Nakon ovoga treba učiti sljedeće ajete:
I kunem se časom kada se zvijezde gube, a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete? A zašto vi kad duša do guše dođe, i kad vi budete tada gledali. (El-Vaki’a, 75-84.)
Kad ovo proučimo, treba zakletvu ponoviti:
Zaklinjem vam se Velikim Allahom a to je, da znate, zakletva velika”
Nakon nje, više puta izgovoriti:
O naš narode! Odazovite se vi pozivatelju Allahovu!
Sve gore spomenuto treba učiti dotle dok Allah ne pokaže o čemu se radi, odnosno dok se ne podigne ili lijeva ili desna ruka. Nebi bilo loše izgovarati i prijevod toga što učimo, pošto bosanski džini ne razumiju arapski jezik.
Ukoliko džin bolesniku podigne desnu ruku, onda to znači da se radi o sihru ili zavisti, a ako mu podigne lijevu ruku, onda to znači da se radi o džinskom napadu ili ljubavi. Ukoliko džin podigne desnu ruku, onda treba učiti ajete iz Kur’ana, prvo one kojima se kvari sihr, a potom ajete kojima se kvare uroci i zavisti i pratiti reakciju bolesnika. Ukoliko bude snažnije reagirao na ajete koji se uče za kvarenje sihra, onda se radi o sihru, a ukoliko bude jače reagirao na ajete koji se uče za izliječenje od uroka i zavisti, onda se kod njega radi o uroku i zavisti. Na isti način ćemo postupiti i u slučaju da se podigne bolesnikova lijeva ruka. Prvo ćemo učiti ajete kojima se liječe džinski napadi, a onda ajete kojima se liječi napadi iz ljubavi. Na koje bude više reagirao, to treba nastaviti liječiti. Ova metoda se pokazala veoma efikasnom.

nur-islam.com

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close