Lutov a.s Narod

«I Lutov narod u opomene nije vjerovao. Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, iz milosti naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju. A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali.» (sura el-Kamer, 33-36)
Lut a.s. je živio u isto vrijeme kao i Ibrahim a.s. Lut je poslan kao Vjerovjesnik zajednici ljudi koji su živjeli blizu Ibrahima a.s. i njegova naroda. Ovi ljudi su, kako nam Kur’an kazuje, praktikovali perverzuiju koja je do tada bila nepoznata na svijetu – činili su homoseksualizam ili sodomiju. Kada im je Lut a.s. kazao da se okanu svoje perverzije i grijeha i kada im je prenio Allahovo upozorenje, oni ga nisu prihvatili, odbijajući njegovo poslanstvo i ostali zaokupljeni svojim grijesima. Na kraju su ovi ljudi uništeni strašnom kataklizmom.
Grad u kome je Lut a.s. živio se u Starom zavjetu naziva Sodoma. Nalazio se je na sjeveru od Crvenog mora i ovaj narod je uništen tačno onako kako Kur’an govori. Arheološke studije otkrivaju da je ovaj grad ležao na prostoru Mrtvog mora koje se proteže duž Israelsko-Jordanske granice.
Prije nego ispitamo ostatke ove kataklizme, hajde da vidimo zašto je Lutov a.s. narod kažnjen u ovom obliku. Kur’an nam govori kako je Lut a.s. upozoravo svoj narod i šta su mu oni odgovarali:
«I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im njihov brat Lut reče: “Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite” – rekoše oni: “Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan.” “Ja se gnušam toga što vi radite!” – reče on; (Eš.Šuara, 160-168)
Lutov a.s. narod mu je prijetio zbog njegovog pozivanja na pravi put. Oni su osjećali odvratnost spram njega zbog toga što im je on pokazivao pravi put i željeli su da i njega i ostale vjernike protjeraju.
Drugi ajeti opisuju sljedeći događaj:
«I Luta – kad reče narodu svome: “Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!” A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!” (EL-A’raf, 80-82)
Lut a.s. je pozivao svoj narod u očitu istinu i izričito ih je opominjao, ali ljudi njegova naroda se nisu obazirali bilo koju prijetnju i nastavljali su da odbacuju Luta i nijekali su kaznu o kojoj im je on govorio.
“I Luta. Kada narodu svome reče: “Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije činio: s muškarcima opčite, po drumovima presrečete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite”, – odgovor naroda njegova bijaše: “Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!” (el-Ankebut, 28-29)
Nakon što je dobio ovaj odgovor os svoga naroda Lut a.s. je tražio pomoć od Allaha:
«“Gospodaru moj,” – reče on – “pomozi mi protiv naroda grešnog!’» (el-Ankebut, 30)
“Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!’ (eš-šuara, 169)
Na Lutove a.s. molbe, Allah je poslao dvojicu meleka u liku ljudi. Ovi meleki su posjetili Ibrahima a.s. prije nego su došli do Luta a.s. Oni su Ibrahimu a.s. donijeli radosnu vijest da će mu žena roditi dijete i objasnili su mu razlog zbog kojeg su poslani: drski ljudi Lutova naroda će biti uništeni
«“A šta vi hoćete, o izaslanici?” – upita Ibrahim. “Poslani smo narodu grešnom” – rekoše – “da sručimo na njih grumenje od ilovače, svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su razvratu svaku mjeru prešli.” (Ez-Zarijat, 31-34)
“samo ćemo svu Lutovu čeljad (tj. Njegove sljedbenike p.p.) spasiti, osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti.” (el-Hidžr, 59-60)
nakon što su napustili Ibrahima a.s. meleki, koji su poslani kao glasnici su došli Lutu a.s. kako ranije nije sretao meleke, Lut a.s. je prvo bio uznemiren i uzbuđen, a potom se je, nakon razgovora s njima, smirio:
I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče: “Ovo je mučan dan!’ (hud, 77)
I kad izaslanici dođoše Lutu, on reče: “Vi ste, doista, ljudi neznani!’ “Ne!; – rekoše oni. “Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju, donosimo ti ono što će se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo. Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!” I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.» (el-hidžr, 61-66)
Za to vrijeme, njegov narod je saznao da on ima posjetioce. Nisu se ustručavali da pervezno pristupe njegovim gostima i siluju ih kako su to več prije činili drugima.
Opkolili su Lutovu a.s. kuću. Zabrinut za svoje goste, Lut a.s. se obratio svome narodu:
«“Ovo su gosti moji” – reče on – “pa me ne sramotite, i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!” (el-Hidžr, 68-69)
“A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?” – povikaše oni. (el-hidžr, 70)
kako je mislio da će on i njegovi gosti loše proći Lut a.s. je rekao: «“Ah, da ja samo imam moć” – reče on – “ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!” (Hud, 80)
njegovi «posjetioci» ga podsjetiše da su oni glasnici od Allaha i rekoše: «A meleki rekoše” “O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! – Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu?” (Hud, 81)
Kada je izopaćenost naroda iz Lutova a.s. mjesta dostigla krajnju granicu, Allah je sačuvao Luta a.s. pomoću meleka. Ujutro, njegov narod je bio uništen kataklizmom kojom ih je Lut a.s. bio upozoravao.
Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih im oslijepili: “Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!” A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati. (el-Kamer, 37-38)
Ajeti opisuju uništavanje ovog naroda na sljedeći način:
«i njih je zadesio straš glas kad je Sunce izlazilo, i Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili, – to su, zaista, pouke za one koji posmatraju, – on je pored puta, i sada postoji; (el-hidžr, 73-76)
I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore – bi dolje, i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo, obilježeno od Gospodara tvoga, – a ono nije daleko ni od jednog nasilnika. (hud, 82,83)
a zatim smo ostale uništili spustivši na njih kišu, – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. (eš-Šuara, 172-175)
kada je ovaj narod uništavan samo su Lut a.s. i vjernici – kojih je bilo samo koliko jedna porodica, sačuvani. Ni Lutova a.s. žena nije vjerovala i ona je kažnjena.
I Luta – kad reče narodu svome: “Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!” A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!” I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali.» (El-Araf, 80-84)
Tako je Lut a.s. spašen zajedno sa vjernicima i svojom porodicom osim njegove žene. Kako Stari zavjet opisuje, on je emigrirao sa Ibrahimom a.s. kako to biva sa razvratnim narodima, oni su uništeni i njihovi dvorci su ostali na licu zemlje.
«Jasni znaci» u Lutovom a.s. jezeru
U suri Hud, 82 ajetu jasno se kaže koja vrsta propasti je zadesila Lutov a.s. narod:
«I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore – bi dolje, i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo,»
Riječi: «ono što je bilo gore – bi dolje» podrazumjevaju da je cijeli region u potpunosti uništen silovitim zemljotresom. Prema tome, Lutovo a.s. jezero – koje se drugačije zove Mrtvo more, mjesto gdje se je destrukcija i uništavanje desilo, nosi jasan dokaz i poruku takve katastrofe.
Mi čemo citirati njemačkog arheologa Werner-a Keller-a koji kaže: «Zajedno sa bazom ove silne pukotine, koja se tačno proteže ovim predjelom – Dolinom Siddima, a koja obuhvata Sodomu i Gomoru, sve je jedan dan pogruženo u ambis. Njihovo uništavanje je došlo preko ogromnog zemljotresa koji je vjerovatno bio praćen eksplozijama, munjama, istekom prirodnog gasa i sveopćim požarom.»[1]
Ovaj događaj je u ajetu opisan riječima: «i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo». Ovo vjerovatno označava vulkansku eksploziju koja se je desila u predjelu Lutova a.s. jezera (Crnog mora) i zbog koje su stijene i kamenje eruptirali i padali kao kiša. (isti način je opisan ovaj događaj u 173 ajetu sure Eš-Šuara, gdje stoji: «spustivši na njih kišu, – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!»
Pojašnjavajući ovu temu, Werner Keller piše: «Slijeganje je otpustilo vulkanske snage koje su ležale neaktivne duboko u zemlji i to cijelom dužinom zemlje koja je se je lomila. U gornjoj, dolini Jordana, u blizini Bešana još se nalaze kreateri ugašenih vulkana koji strše nad okolinom. Veliko rastezanje lave i duboki slojevi bazalta[2] su pohranjene na površini krečnjaka.[3]
Ovi slojevi lave i bazalta sačinjavaju največi su dokaz da se se vulkanska eksplozija i zemljotres dogodili na ovom prostoru. Ova katastrofa je slikovito opisana sljedečim riječima: «i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo»[4] i one vjerovatno ukazuju na vulkansku eksploziju a Allah najbolje zna.
Allahove Riječi: «I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo»[5] koje se nalaze u istom ajetu, sigurno se odnose na zemljotres koji je prouzrokovao erupcije vukana koje su prekrile površinu cijelog područja sa cjelokupnim uništavanjem i stvaranjem pukotina i krša, a samo Allah zna istinu u vezi ovoga.
«Jasni znaci» koji su nam saopćeni preko Lutova a.s. jezera su zaista veoma interesantni. Uopće, događaji koji su spomenuti u Kur’anu su se desili na Srednjem istoku, na arapskom poluotoku i Egiptu. Direktno između ove dvije zemlje leži Lutovo jezero. Mrtvo more (Lutovo a.s. jezero) kao i događaji koji su se desili u i oko njeg zaslužuju pažnju i s geološke strane. More je oko 400 metara ispod nivoa Mediterana. Kako je najdublji dio Mora dubok 400 metara, tako je dno ovog mora 800 metara ispod nivoa Mediterana. Ovo je najniža površina na Zemlji. U drugim područjima koja su niža od nivoa mora, dubina je maksimalno 100 metara. Drugo svojstvo Lutova a.s. Jezera je da je sadržaj soli u vodi veoma visok, i to gustoće od oko 30 % od ukupne vode. Zbog ovoga u moru se ne nalazi živih organizama, poput riba ili lišaja koji bi mogli preživjeti u ovom moru. Ovo je razlog zašto se Lutovo a.s. Jezero u zapadnoj literaturi naziva Mrtvo more.
Događaj Lutova a.s. naroda o kome se kazuje u Kur’anu se, prema procjenama dogodio oko 1800 godine prije nove ere. Na osnovu svojih arheoloških i geoloških istraživanja, njemački istraživač Werner Keller je primjetio da su Sodoma i Gomora, ustvari, se nalazili u Dolini Siddima, koje se nalazi u najdaljem i najdubljem dijelu Lutova a.s. Jezera koje je nekoč bilo velika i veoma naseljena naselja u ovom regionu.
Najinteresantniji dio karakteristika Lutova a.s. Jezera je dokaz pokazivanja kako se katastrofa, o kojoj Kur’an govori, pojavila:
«Na istočnoj obali Mrtvog mora se nalazi poluotok el-Lisan koji se izdiže poput jezika dugo kroz vodu. El-Lisan na arapskom jeziku znači upravo: jezik. Ovaj poluotok se ne vidi sa kopna i proteže se dužinom vode u čudesnom uglu, dijeleći more na dva dijela. Desno od poluotoka nalazi se velika strmina koja se oštro nakrivljuje ka dubini od 1200 stopa[6]
S lijeve pak strane od poluotoka, voda je značajno plića. Mjerenja koja su provedena u proteklih nekoliko godina su utvrdila da je tu dubina svega 50 do 60 stopa.[7] Taj nevjerovatno neobičan plitki dio Mrtvog mora, koji se nalazi od poluotoka el-Lisan do najjužnijeg kraja, bio je Dolina Siddima.[8]
Werner Keller je primjetio da je ovaj plitki dio, za koji je otkriveno da je nastao kasnije i naknadno, ustvari bio posljedica prethodno spomenutog zemljotresa i masivnog kolapsa koji je ovaj zemljotres izazvao. Ovo je bilo mjesto gdje su se Sodoma i Gomora nalazile i tu je Lutov a.s. narod živio. Nekada se je ovaj kraj mogao preći hodajući. Kako god bilo, Dolina Siddim u kojoj se nalazila Sodoma i Gomora, sada je pokrivena nizinom u nižem dijelu Mrtvog mora. Glavni dio površine je propao usljed grozne katastrofe koja se je desila na početku drugog milenija prije nove ere, i uzrokovao je da se slana voda sa sjevera slije u nedavno osnovane šupljine i ispuni zaljev slanom vodom.
Tragovi Lutova a.s. jezera su vidljivi… kada neko uzme čamac za veslanje preko Lutova a.s. Jezera do najjužnije tačke, ako sunce sija u pravom pravcu, moći će da vidi fantastične prizore. Nakon neke udaljenosti od obale pod vodom postaju jasno vidljivi obrisi šuma koje sadržavaju neobično veliku koncentraciju soli koju Mrtvo more sadrži. Debla i panjevi u svjetlucavo zelenoj vodi su veoma stara. Dolina Siddim, u kojoj su se nekada ova drva zelenila, pokrivajući svoje grane i grančice, bio je jedan od najljepših dijelova ovog regiona.
Mehanički aspekt katastrofe koja je pogodila Lutov a.s. narod je ottkriven od strane istraživača i geologa. Oni su otkrili da je zemljotres koji je uništio Lutov a.s. narod nastao kao posljedica poprilično dugog pucanja zemlje kroz 190 kilometara dužine, praveći tako udolinu za rijeku Šeri’at. Rijeka Šeri’at ukupno pada 180 metara. Ovo kao i činjenica da Lutovo a.s. jezero leži na 400 metara ispod morskog nivoa, su dvije značajke dokaza koji pokazuje da se je na ovom prostoru odigrao ogroman geološki događaj. Interesantna struktura rijeke Šeri’at i Lutova a.s. jezera čine samo mali dio propadanja ili raspukline kroz ovaj dio Zemlje. Stanje i trajanje ove napukline su tek nedavno otkriveni.
Pukotina u Zemljinoj kori počinje od okolice planine Taurus, protežući se južno od obala Lutova a.s. jezera i nastavlja sve preko Arapske pustinje do zaljeva Akabe i nastavlja preko Crvenog mora završavajući u Africi. Cijelom njenom dužinom primjećene su snažne vulkanske aktivnosti. Crni bazalt i lava se nalaze na Galilejskim planinama u Izraelu, visokom a ravnom regionu Jordana, zaljevu Akabe i drugim bliskim područjima.
Svi ovi ostaci zajedno sa geografskim dokazima pokazuju da je katastrofalni geološki događaj se uistinu dogodio na području Lutova a.s. Jezera – Mrtvog mora.
Werner Keller piše: «Zajedno sa osnovom ove velike pukotine, koja se tačno prostire kroz ovo područje Doline Siddima, uključujući Sodomu i Gomoru, jedan dan je bačena u ambis. Njihova destrukcija je došla od velikog zemljotresa koji je vjerovatno pračen eksplozijama, munjama izazvanim od prirodnog gasa i općom paljevinom. Slijeganje tla je oslobodilo vulkanske sile koje su ležale duboko u zemlji i to cijelom dužinom rasjepa. U gornjoj dolini Jordana u blizini Bešana još se nalaze krateri ugašenih vulkana koji strše; veliko protezanje lave i duboki slojevi basalta su smješteni na krečnjačkoj površini.»[9]
Časopis «National Geographic» je sljedeći komentar objavio u decembru 1957 godine: «Područje Sodoma, jalova je i pusta zemlja, koja raste strmo do iznad nivoa mora. Niko nikada nije našao uništene gradove Sodome i Gomore, ali vjerski učenjaci vjeruju da se oni nalaze u području Doline Siddima koja se nalazi preko ovih litica. Poplavne vode su ih vjerovatno progutale slijedeći jedan zemljotres.»[10]
Pompeja je imala sličan kraj
U sljedećim kur’anskim ajetima, Allah nas obavještava da nema promjene u Allahovim zakonima:
«Oni su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, da će se, bolje nego bilo koji narod, držati pravog puta – samo ako im dođe onaj koji će ih opominjati. I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje: oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.» (Fatir, 42,43)
I zaista, «U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene». Bilo ko, ko se bude suprostavljao Njegovih zakonima, i bude buntovan spram Njega će doživjeti istu Božansku presudu. Pompeji su simbol izopaćenja Rimske Imperije i također su bili uvučeni u ralje seksualne perverzije. Njihov kraj je bio sličan onom od Lutova a.s. naroda. Destrukcija i uništenje Pompeje je došlo posredstvom erupcije vulkana Vezuv.
Vulkan Vezuv je simbol Italije, a posebno grada Napulja. Tišina koja je preostala u poslednja dva milenija, je doprinjela da se Vezuv nazove Planina Upozorenja. Ovo ime nije došlo bez razloga. Katastrofa koja je zadesila Sodomu i Gomoru je veoma slična onoj kojom je uništena Pompeja.
S desne strane od Vezuva leži Napulj a s istoka leži Pompeja. Lava i pepeo od ogromne vulkanske erupcije, koja se desila prije dva milenija, su uništili i zatrpali sve stanovnike ovog grada. Katastrofa se desila tako iznenadno da je sve u gradu uhvačeno usred svoga svakodnevnog života i danas nas podsjeća tačno na stanje kako je bilo prije dva milenija. Kao da je u Pompeji vrijeme zamrznuto. Uklanjanja Pompeje sa lica Zemlje sa takvom kataklizmom nije bez smisla. Historijski podaci pokazuju da je ovaj grad bio centar raspiništva i izopaćenosti. Grad je bio poznat po rastućoj prostituciji do te mjere da se nije znao tačan broj kupleraja i javnih kuća. Izrađeni muški polni organ, u svojoj punoj veličini je bio obješen na vrata svih bordela. Prema ovoj tradiciji, koja svoje korjene ima u Mitrinom[11] vjerovanju, seksualni organi kao i spolni odnosi ne trebaju biti skriveni nego javno prikazivani. Ali lava Vezuva je obrisala cijeli grad s mape u samo jednom trenutku.
Najinteresantniji aspekt ovog događaja je da baš niko nije uspio pobjeći od strahovite silovitosti erupcije Vezuva. Skoro da oni nisu ni primjetili katastrofu, kao da su bili začarani. Jedna porodica je objedovala kada je na mjestu skamenjena. Brojni parovi su nađeni okamenjeni u samom spolnom činu. Najinteresantnija stvar je da su brojni okamenjeni u trenutku spolnog čina sa istim spolom kao i okamenjeni parovi dječaka i djevojčica. Lica nekih okamenjenih ljudskih leševa koji su iskopani iz Pompeje su netaknuta. Opći izraz ovih lica je zbunjenost. Ovdje leži najneshvatljiviji aspekt nesreće: kako su hiljade ljudi čekali da budu uhvačeni u ralje smrti a da nisu ništa ni vidjeli ni čuli?
Ovaj aspekt događaja pokazuje da je nestanak Pompeje bio sličan destruktivnim događajima koji se spominju u Kur’anu, jer Kur’an posebno ukazuje na «iznenado kažnjavanje» kada opisuje ove događaje. Naprimjer, «stanovnici grada» opisani u suri Jasin su svi umrli odjednom i u jednom momentu. Događaj se zbio kako Kur’an kazuje:
«samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.» (29 ajet)
U 31 ajetu sure el-Kamer se ponovo govori od iznenadnom uništavanju koje je zadesilo narod Semuda:
Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća koje sakuplja onaj koji ima tor.» Smrt ljudi Pompeje se dogodila trenutačno baš kako se govori u gorespomenutim ajetima.
Uprokos svemu ovome, stanje na kome je bila Pompeja nije se mnogo promijenilo. Područje Napulja je mjesto gdje pokvarenosti preovladavaju i nisu daleko od onih razuzdanosti iz Pompeje. Otok Kapri je baza homoseksualizma i nudizma. U turističkim vodičima ovaj otok se predstavlja kao «homoseksualni Raj». Ne samo na Kapriju i Italiji, nego skoro u cijelom svijetu, je došlo do slične moralne degradacije i ljudi su ustrajni u svome ne uzimanju pouka od groznih iskustava prošlih generacija ljudi.