Mezaristani ili “turska groblja”: Derviški nišan

Ne vjerujem da ima bilo ko, od žitelja Balkana, a da nije čuo za uzrečicutursko groblje i da ne zna šta znači ovaj pojam. Ova fraza, u prošlosti, odražavala je uvjerenje balkanskog nemuslimanskog javnog mnijenja da su muslimani nemarni prema uređivanju i održavanju svojih grebalja. U tome ima ponešto i istine. Muslimani odista i nisu baš previše pridavali važnosti održavanju svojih mezaristana, ako se na to gleda iz perspektive hrišćanskih zajednica.

U stvarnosti, muslimani su, u prvoj fazi, nakon njihovog prihvatanja islama, svoje umrle srodnike ukopavali u sastavima svojih porodičnih imanja ili u samim džamijskim haremima, pa im posebno ograđivanje i održavanje i nije bio potrebno. Međutim, kako se stanovništvo uvećavalo, muslimani-pojedinci, počeli su uvakufljavati i svoje zemljište za tu namjenu i od toga vremena nastaju javna greblja u koja se, uglavnom, ukopavaju svi stanovnici jednog naseljenog mjesta. Istina je, da su postojali vremenski periodi u kojima su muslimani zanemarivali održavanje svojih greblja, ali to su bila uglavnom uzurpirana greblja od strane države, ove ili one, pa njihovo održavanje i nije bilo u nadležnosti džematlija.

 

Mezarja su odraz svjetonazora

Činjenica je međutim da je kod muslimana svjetonazor u pogledu održavanja greblja nešto drugačiji u odnosu na ovdašnje hrišćanske zajednice. Kršćanska civilizacija, kao sastavni dio svog vjerovanja, ima izrađen poseban kultni odnos prema smrti, prema svojim umrlima i njihovim posmrtnim boravištima. Svaki kršćanin ima svoju vjersku obavezu da redovno posjećuje groblje i mjesto ukopa svojih najbližih. Kršćanin koji u nedjelju ne odlazi na groblje smatra se nemarnim vjernikom, jer zanemaruje jednu od svojih osnovnih vjerskih obaveza. Možda su muslimani takav svoj odnos naspram ograđivanja grebalja djelimično naslijedili i od svoji pradjedova bogumila. Može li neko sada zamisliti ograđene  nekropole stećaka.

Derviški nišan, Sarajevo

Muslimanski pogled na život i smrt je potpuno drugačiji od onoga koji imaju hrišćani. Oni na svoju smrt gledaju kao na sastavni dio svog života,  koji sa smrću samo prelazi iz jedne u drugu fazu, pa je i samo obilježavanje mjesta ukopa umrle osobe, u islamskoj tradiciji, usklađeno sa njihovm takvim vjerskim uvjerenjem. Ko to danas može reći da u Velikom Parku u Sarajevu,  koji je muslimanski mezaristan, fali ograda? Ljudi sjede ili šetaju između nišana i niti smeta mrtvima prisutstvo živih niti živima smeta prisutstvo umrlih. Sve je to nekako skladno uklopljeno, i to baš prema načelima Islama. Još kad bi neko, ko ima moć odlučivanja, naložio da se svi posrnuli nišani u Velikom Parku usprave, bio bi to radostan događaj i za mrtve, koji tu borave u svom vječnom boravištu a i za žive koji tu sjede ili šetaju. Ovo ne znači da sadašnje mezaristane ne treba održavati. To se mora činiti jer sadašnji kaburistani, ovakvi kakvi jesu, više liče na hrišćanska groblja nego na muslimanske mezaristane.

Preporod

 

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close