MOSTARAC SVOJU SREĆU PRONAŠAO NA ISLANDU: KAD UPOREDIM PLATE OVDJE I U BIH, DOĐE MI DA ZAPLAČEM

Udaljen samo 293 kilometra od ledenog Grenlanda i čak 2.841 kilometar od Bosne i Hercegovine, Island predstavlja jedan od najzabačenijih teritorija Starog kontinenta.

Upravo tamo, u zemlji ledenjaka, vodopada, gejzira i aktivnih vulkana svoju je sreću u potrazi ‘trbuhom za kruhom’, pronašao i jedan Bosanac i Hercegovac.

Za razliku od mnogih naših sugrađana koji u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Sloveniji i drugim zemljama, mahom natjerani traže svoju sreću, Vedran Bernadić (45) je odlučio sunčani Mostar zamijeniti ledenim i snijegom prekrivenim bespućima Islanda.

Vremenske (ne)prilike su jedino čime Vedran, kao Hercegovac na Islandu, nije zadovoljan, što je i razumljivo.

Sa svime ostalim jeste, počevši od kafe, ljudi kojima je okružen i uslova rada za koji je prilično dobro plaćen.

Pa iskreno, nekako sam već dugi niz godina prije dolaska ovdje stvorio fascinaciju ovom dalekom zemljom. Vulkani, gejziri, nestvarna priroda kao i klimatske prilike, sve su to bile stvari o kojima sam čitao i slušao godinama.

Kada sam došao tu vidio sam da sve ono pročitano i čuveno, nije ni približno onome što vam može pružiti vlastiti pogled na ovu nestvarnu zemlju. Island, barem iz moje perspektive, nije druga zemlja nego doslovno drugi planet.

Put me je vodio sa mostarskog aerodroma u Split, a zatim u Beč odakle sam direktnim letom stigao u gradić Keflavik, da bi kasnije došao u Geysir u kojem radim.

  • Evo prošla je godina dana otkad sam stigao ovdje i mogu slobodno reći da period adaptacije – još traje. Kao što sam napomenuo u prethodnom odgovoru, u odnosu na sve ono čime smo mi bili okruženi, Island je zaista drugi svijet.

Sličnosti s našom kulturom i običajima skoro da i ne postoje jer moram priznati da su ovdje ljudi dosta opušteniji nego u Bosni i Hercegovini. Ovdje nećete naći užurbanost i nervozu. Islanđani su vrijedni, marljivi, ali sve to je prožeto neviđenom mirnoćom i opuštenošću koja je, nažalost, davno napustila naše krajeve.

  • Da budem iskren, još nisam do kraja ‘provalio’ kakva je to u biti klasična islandska kuhinja pošto radim u restoranu u mjestu Geysir koje je, ako ne najprometnije, onda zasigurno među tri najposjećenija mjesta na Islandu i gdje se služi hrana prilagođena mušterijama iz doslovno cijelog svijeta. Naravno, postoje momenti u kojima bih za dobre ćevape ili sudžukicu uradio sve, ali nažalost, ovdje toga barem za sada nema.

Kafa je na Islandu i za Islanđane jako važna, barem koliko sam mogao primijetiti do sada. Ovdje nećete vidjeti ljude kako beskrajno dugo sjede u kafićima i ispijaju kafe, ali s druge strane, vidjet ćete ih s neizostavnom Coffee to go, koja ih prati gdje god da se kreću, bilo na poslu ili u slobodnom vremenu.Ovdje sam naišao na fantastičnu marku kafe. Chaqwa je zasigurno nešto najbolje što sam, kao osvjedočeni ljubimac kafe, ikada probao u životu. Također se, dosta više nego kod nas, konzumira i čaj.

  • Radni dan počinje u 8 ujutro i traje osam do devet sati dnevno, što je sasvim ok. Posao u kuhinji ovako prometnog restorana je intenzivan. No, uz intenzitet i zdravu radnu okolinu koje uglavnom čine kolege iz Rumunije, Poljske, Grčke i Latvije, svo to vrijeme prođe brže nego se čini.

Jutro prođe brzo u pripremanju hrane za nadolazeći radni dan i turističke grupe koje u Geysir stižu iz svakog kutka na planeti Zemlji, a kada oko podne krene ludnica, nemaš kada pogledati na sat. No, vrijeme u takvim okolnostima leti zaista brzo. Radno mjesto napuštamo tek onda kada završimo sve svoje obaveza i počistimo kuhinju

Naših Bosanaca i Hercegovaca trenutno na Islandu ima jako malo. Donedavno je u susjednom gradu Selfossu koji je udaljen 40-ak kilometara od mene bio još jedan Mostarac, košarkaški trener Ivica Petrić, no posao ga je odveo dalje. Nažalost, jako teško je za naše ljude ostati na Islandu, jer je bez EU dokumenata gotovo nemoguće dobiti radnu i izboriti se za boravišnu dozvolu.

Ja sam ovdje došao (i ostao) zahvaljujući HR pasošu koji posjedujem. Imam jednog radnog kolegu iz Hrvatske s kojim mogu konačno malo pričati na našem jeziku. Bosanci i Hercegovci na Islandu su mahom sportisti koji preko klubova za koje nastupaju dobiju dozvole za boravak ovdje.

  • O domovini i o svom Mostaru razmišljam ne svaki dan, nego non stop. Nostalgija je nešto što me prati i navikao sam se na konstantnu borbu s tim emocijama. Ipak, stanje u BiH je nažalost takvo da ne razmišljam o dugoročnom povratku kući. Kada usporedite prosječne plate na Islandu s onim u našoj zemlji dođe vam da zaplačete. Na Islandu bez problema mjesečno zaradite 2.500 eura (oko 5.000 KM) i više. Pored toga, radnik je ovdje zaštićen, tako da nema govora o nekim izrabljivanjima ili slično.

Radi se pet dana, nakon čega dolaze dva slobodna koja su više nego dovoljna za regeneraciju i fizički i psihički odmor. Slobodno vrijeme provodim odmarajući ili istraživanjem okoline koja krije neka mjesta od kojih doslovno zastaje dah. Nadalje, prije skoro četiri mjeseca na Island je sa mnom došao i moj 12-godišnji sin Ari.

On je potpuno oduševljen Islandom. Krenuo je u školu, uči jezik u kojem napreduje ogromnim koracima i mogu reći da ga je islandsko društvo objeručke prihvatilo, jer uz sve to trenira i nogomet koji je ovdje popularniji nego što mislimo. Naravno, otkad se saznalo da ćemo se sastati sa Islandom u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo krenula su i zadirkivanja, pa ćemo na kraju vidjeti ko će biti bolji i ko će koga zezati.

  • Na zimske uvjete ovdje se neko ko je iz Mostara poput mene, neće nikada priviknuti. Mi Hercegovci smo navikli da se snijeg otopi čim padne. Ovdje je ‘bijeli prekrivač’ prisutan od oktobra pa sve do maja. Ipak, zbog blizine Atlantika i njegovih struja, nema ekstremnih hladnoća tipa -30,-40c, ali zato su vjetrovi izuzetne snage.

Kao nekom ko je došao iz vjetrovite Hercegovine mislio sam da sam vidio sve, ali oluje koje ovdje zapušu su ipak nešto ekstremno, a kako ide zima biva ih sve više i više. No, ‘naoružali’ smo se odjećom za takve uvjete pa problema valjda neće biti.

Island bih preporučio svima, makar za posjetu, jer se radi o neviđenoj ljepoti i krajoliku drugačijem od svega što ste vidjeli. Nadam se da će BiH uskoro postati članica EU pa da ljudi mogu lakše doći raditi ovdje jer su uvjeti zaista odlični – govori za Radiosarajevo.

I još jedna stvar vezana za Island i Islanđane -kada vide da hoćeš i da možeš, objeručke te guraju naprijed i podržavaju, a to je nešto što morate cijeniti i nešto što vas tjera da ne napustite tek tako ovu predivnu zemlju.

Izvor:hayat.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close