Najsretniji od svih ljudi

Najsretniji od svih ljudi koji su živjeli na licu Zemlje su bili Poslanici. Ovo unatoč činjenici da su oni patili više od bilo koga drugog. Morali su se suočiti sa proganjanjem prilikom dostavljanja Allahove Poruke koju im je On povjerio. Mimo toga, oni su trpjeli iste poteškoće od kojih drugi ljudi pate poput bolesti, neimaštine, gladi, žeđi, i često više od normalnog.

Jednom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem patio od groznice tako da je njegovo čelo bilo oznojeno i vidno je patio. Jedan od njegovih ashaba mu reče: „Ti patiš od doista teške bolesti“. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odgovori: „Da, ja moram podnijeti bolest duple težine nekoga od vas. “ (Musned Ahmed)

On je takođe patio od gladi. Jednom tokom vremena proganjanja, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je izašao iz svog doma i pronašao Ebu Bekra i Omera napolju. On ih upita: „Šta vas je dovelo u ovo doba?“ Oni su rekli da ih je glad izvela napolje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem potom reče: „Tako mi Allaha, ista stvar koja je vas izvela iz vaših domova je i mene takođe izvela. “

Za vrijeme bitke na Hendeku, Poslanik se tako žestoko suočio sa glađu da je morao svezati dva kamena za svoj stomak pokušavajući tako da umanji bol.

Svi Poslanici su se morali suočiti sa proganjanjem od strane ljudi radi poruke sa kojom ih je Allah poslao. Kako god, srca Poslanika su bila jaka. Šta više, oni su ostali otvorenog srca i velikodušni prema ljudima i ostali su postojani sve dok njihovi porazi nisu pretvoreni u pobjede.

Ljepota njihovih života je zadivljujuća. Uprkos svemu onome što su morali izdržati oni su poznavali sreću i zadovoljstvo više od drugih ljudi. To se može vidjeti iz načina kako su se oni ponašali i kako su odgovarali na ono što ih je zadesilo u životu.

Možemo vidjeti zadivljujuće zadovoljstvo iz života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem najjasnije kada je bio suočen sa najvećim teškoćama. Na primjer, jednom je otišao da dostavi poruku islama stanovnicima Taaifa. Oni ne samo da su odbili njegov poziv već su nagovorili djecu i ološ grada da ga otjeraju gađajući ga kamenjem. On je pobjegao iz grada sa ciplema nakvašenim vlastitom krvlju a njegovo tijelo je bilo prekriveno krvlju i prašinom. Kada je bio siguran iz grada on je podigao svoj glas upućujući dovu Allahu:

Gospodaru moj, Tebi se žalim na slabost moje snage i moju nemoć. Tebi se žalim na to što nemem uticaj na ljude. O, Najmilostiviji, Ti si Gospodar potlačenih! Ti si moj Gospodar. Kome me prepuštaš? Dalekom koji me zanemaruje ili neprijatelju kome si vlast nadamnom dao? Ali, ako Ti na mene nisi srdit, onda ni za šta ne marim. Svjetlošću Tvoga lica kojim si obasjao tame i na kojem Si izgradio dobrobit dunjaluka i Ahireta, tražim zaštitu od Tvoje srdžbe i Tvoje ljutnje. Gospodaru moj, postupi onako kako si Ti zadovoljan, i nema snage ni moći osim s Tobom. ”

Iskrena vjera u Allaha je ono što donosi zadovoljstvo i sreću srcima. Ovo ne znači da će život vjernika biti oslobođen teškoća.

Kada govorimo o određenim vremenima, mi govorimo o sedmicama, mjesecima, godinama i dobima, govorimo o životu. Mrtvi ne doživljavaju vrijeme. Stoljeća prolaze i oni su u potpunosti nemarni. Allah je učinio ovaj život iskušenjem za živog. Allah kaže: “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.” (Mulk, 2)

Život je test za vjernika i nevjernika takođe. On je test za griješnike kao i za čestite. Svi bivaju iskušavani sve dok su živi.

Ali Allah nas nije prepustio samima sebi na ovom svijetu. On je poslao Poslanike i Knjige kako bi nam osvijetlili naš put kroz život. Ova uputa nam ne pokazuje samo kako da postignemo sreću na ahiretu već takođe i na ovom životu. Mnogi ljudi misle da je vjera samo o ahiretu i da je njena korist ograničena samo za drugi život. Istina je da baš kao što nam vjera pokazuje kako da postignemo Allahovo zadovoljstvo i nagradu Dženneta, ona je i put putem kojeg vjernik postiže istinsko zadovoljstvo i srećno srce na ovom svijetu takođe. Istinska sreća može samo doći od vjere i poznavanja Allaha Uzvišenog.

Allah kaže: „Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah“. (Zumer, 22)

Izvor:n-um.com

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close