NAMAZ U DŽEMATU

Ibnu Omer Kavariri, jedan od učitelja Buharije, Muslima i Ebu Davuda, priča:
– Nikad me nije prošla jacija namaz a da je nisam klanjao u džematu, osim jedanput. Te noći mi je došao neki gost zbog kojeg sam se zadržao i zakasnio u džamiju na jaciju. Požurio sam od džamije do džamije i tako obišao cijelu Basru nebi li gdje zatekao džemat. Svagdje je džamija bila zatvorena i već je svak bio obavio namaz. Ja se vratih kući i pomislih: "U hadisu se kaže: – Namaz u džematu je bolji od namaza pojedinca dvadeset sedam puta! – Ja ću toliko puta klanjati kako bih nadoknadio to što nisam klanjao u džematu."
Onda ja klanjah jaciju tačno dvadeset sedam puta, a zatim, umoran, legoh da spavam. Te noći sanjah kako neki silni ljudi jašu na konjima, a i ja jašem svoga konja i tako se utrkujemo. Međutim, koliko god da sam gonio svoga konja nikoga od tih ljudi nisam mogao sustići. Jedan od tih jahača se okrenu pa mi reče:
– Nemoj džaba da umaraš svoga konja, jer ti nas ionako nikada ne možeš stići!
– Zašto to? – upitah ja.
On reče: – Zato što smo svi mi klanjali jaciju u džematu, a ti si je klanjao sam!
Ja se onda probudih jako ožalošćen zbog toga što sam propustio tako važnu stvar kao što je klanjati namaz u džematu.

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close