Nasrudin-hodža: Kako se ide na svadbu

Jednog dana vidješe ljudi kako Nasrudin-hodža trči za ženom i viče:

– Sada ćeš ti meni platiti za trideset godina muka s tobom, a ti poslije idi pa se tuži kome ti je volja!

Žena je bježala pred njim i u strahu vikala:

– Aman, ljudi, ne dajte! Ubit će me!

Kako se ova galama čula po cijeloj okolini, izađu i svatovi iz susjedne kuće te uvedu hodžinicu u haremluk (dio kuće za žene), a hodžu u selamluk (dio kuće za muške), i tako ih umire. Domaćin reče:

– Dragi moj hodža, eto, žalost se pretvorila u zadovoljstvo. Ne znam kako, zaboravio sam da te pozovem, a sad mi je drago što si mi došao na veselje!

Hodža je još neko vrijeme grdio ženu, a onda poče da jede. Najzad primače sebi tepsiju baklave, pa se dobro počasti njom. Kad se završila večera i popila kafa, ustade hodža i poče da govori svatovima:

– Dragi prijatelji, moj susjed nije me pozvao na ovu svadbu. Tada smo ja i žena smislili ovu komediju da dođemo na svadbu. Inače, ja sam sa svojom ženom veoma zadovoljan. Idite sad u haremluk i pozovite moju sultaniju da pođe jer nam je već vrijeme da idemo. Ostajte zdravo i veselo. Ne zamjerite za šalu.

 

Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 110.

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close