Nastavljeno suđenje komandantu odbrane Srebrenice: Srpski vojnici ponovo svjedočili u korist Nasera Orića

Svjedok Branislav Stanojević sudiju Ilića opisao kao krupnog čovjeka, od oko 90 kilograma, bez brade i brkova. Time je još jednom palo u vodu svjedočenje zaštićenog svjedoka O1, koji ga je opisao kao niskog, debelog i sa brkovima.

Svjedočenjem dvojice bivših pripadnika VRS-a, koji su se 12. jula 1992. nalazili na položaju u selu Zalazje, jutros je nastavljeno suđenje komandantu odbrane Srebrenice Naseru Oriću i njegovom saborcu Sabahudinu Muhiću, koji se optužnicom Tužilaštva BiH terete za ratne zločine u ovoj zaštićenoj zoni UN-a.

Svjedok Branislav Stanojević, inače porijeklom iz Zalazja, koji se još za vrijeme trajanja borbi u Zalazju, s još pet pripadnika srpske vojske, uspio izvući iz sela, ispričao je kako je sudiju Slobodana Ilića zadnji put vidio kako, zajedno sa svjedokovim djedom Miladinom i Ivanom Cvjetinovićem, bježi niz njive prema Adžićkom potoku, te da ga kasnije nije vidio.

On je sudiju Ilića opisao kao krupnog čovjeka, od oko 90 kilograma, bez brade i brkova, a kako je kazao, poznavao ga je jako dobro, jer su bili komšije. Time je još jednom palo u vodu svjedočenje zaštićenog svjedoka O1, inače ključnog svjedoka Tužilaštva, koji je na prvom ročištu svjedočeći putem videolinka iz Beograda, kazao da je lično vidio kako je Naser Orić ubio sudiju Slobodana Ilića, kazavši da ga dobro poznaje i opisavši ga kao niskog, debelog i sa brkovima.

Kazao je da su sve vrijeme trajale žestoke borbe, te da ni u jednom momentu nije vidio niti jednog vojnika Armije BiH.

Drugi svjedok Radivoje Ostojić, koji se, zajedno sa još nekim vojnicima, od kojih su neki već svjedočili u ovom predmetu, krio u potkrovlju kuće Dragana Rakića, ispričao je da je uspio kroz jednu rupu vidjeti postrojavanje vojnika u Zalazju, kao i osobu koja im je komandovala putem megafona. Tu osobu je opisao kao nižu i puniju.

Međutim, braniteljica Nasera Orića Lejla Čović je prezentirala dva ranija iskaza ovog svjedoka, koje je davao 1993. odnosno 2006. godine kada je tvrdio da ništa nije vidio, jer je bio teško ranjen, kao i da je samo čuo slavlje vojnika nakon ulaska ARBiH u Zalazje.

Na pitanje zašto je tada tvrdio jedno, a jutros nešto drugo, svjedok nije mogao dati precizan odgvor, ali je na pitanje da li se tada bolje sjećao nego danas odgovorio potvrdno.

Svjedok je na pitanje odbrane da li je tačno da je selo Sase palo u ruke ARBiH tek u decembru 1992. odgovorio potvrdno, kao i da vojnici Armije BiH položaje na groblju nisu mogli napadati iz pravca Likara, koji se nalaze sa potpuno suprotne strane sela.

(M. Mulaosmanović/Faktor.ba/)

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close