Ne znam da postoji gore poniženje od toga da čovjek ne prizna da nije dostojan određenog položaja

Kada nesposobnim i neuspješnim ljudima zabranimo da dođu na javne pozicije, mi ih čuvamo od neuspjeha ali čuvamo i druge ljude od njihovog neuspjeha.

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kada je Anwar al-Sadat ponudio Mustafi Mahmudu da vodi ministarstvo, on je odbio, rekavši: ”Nisam uspio upravljati najmanjom institucijom, a to je porodica (razveden sam), kako onda mogu uspjeti u vođenju ministarstva?!” Mustafa Mahmud je planetarno poznata ličnost, tako da ga ne treba posebno predstavljati.

Dovoljno je kazati da je Mustafa Mahmud bio filozof, ljekar, pisac i mislilac, imao je četiri stotine televizijskih emisija – remek-djela, u okviru programa ”Znanost i vjera” i autor je osamdeset devet knjiga. On je filozof u knjizi Dijalog sa prijateljem ateistom, vjernik u knjizi Od sumnje do vjerovanja, mislilac u knjizi Politički islam, pripovjedač u knjizi Mesih Dedždžal i romanopisac u knjizi Potop.

Postavio sam sebi pitanje na koje nisam pronašao odgovor: Ako Mustafa Mahmud nije bio prikladan za vođenje ministarstva, pa ko je onda?

Nema sumnje da je bio prikladan i sposoban, ali čovjek koji se odrekao ministarske fotelje bio je toliko plemenit da se bojao neuspjeha. Nažalost, danas živimo u državama koje su pune ministara i službenika koji su izgubljeni na tim pozicijama poput djeteta u očevom odijelu.

Ne znam da postoji gore poniženje od toga da čovjek ne prizna da nije dostojan određenog položaja i da je nesposoban za određenu službu. Ali, kako da tražim toliki stepen plemenitosti i poštenja kad vidim i znam da je jedina osobina koju posjeduju stotine ministara u našim (muslimanskim) zemljama upravo nesposobnost. Mnogi propali ljekari postali su ministri zdravstva i direktori bolnica, a mnogi propali službenici na malim zadacima, vode velike poslove, a oficiri koji su izgubili rat, postali su generali i ministri odbrane.

Kada ćemo naučiti najvažniji zakon iz oblasti menadžmenta: Ako želite obezvrijediti ugled neke visoke pozicije, onda na tu poziciju imenujte nekog nedostojnog, a ako želite podići ugled nekoj manjoj poziciji, onda na tu poziciju imenujte nekog prikladnog, sposobnog i uglednog.

Ja ne poričem činjenicu da određena osoba može biti neuspješna u nekom aspektu vlastitog života, a da bude uspješna na nekoj javnoj funkciji. Moguće je da razvedena žena bude uspješna u vođenju Ministarstva porodice, te da čovjek koji ne zna ni u koji razred ide njegovo dijete, može uspjeti u vođenju neke institucije.
Međutim, to se rijetko događa. Osoba koja ne zna upravljati svojim domom i svojom porodicom, neće uspjeti ni u upravljanju i vođenju ministarstva. Kada nesposobnim i neuspješnim ljudima zabranimo da dođu na javne pozicije, mi ih čuvamo od neuspjeha ali čuvamo i druge ljude od njihovog neuspjeha.

Ali ostaje pitanje: Zašto nesupješni ljudi ne priznaju da su takvi? I kada će neuspješan i nesposoban čovjek odbiti poziciju koja je iznad njegovih mogućnosti i reći: ”Oprostite, ja nisam sposoban za ovu poziciju i ne želim ispasti smiješan poput djeteta koje nosi očevo odijelo.”(saff.ba)

Izvor:akos.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close