O spavanju između ikindije i akšama

Pitanje: Interesuje me koliko je vjerodostojna predaja o zabrani spavanja između ikindije i akšama i da li postoji određeno vrijeme u kojem je zabranjeno ili pokuđeno spavati?

Odgovor: Cijenjeni brate, prije nego navedemo ocjenu hadisa o kojem pitate, neophodno je spomenuti da dozvoljenost ili zabranjenost određenog pitanja treba argumentirati validnim dokazom. Ako su u pitanju riječi Allahovog Poslanika, nije dovoljno samo spomenuti hadis, već je uvjet i da taj hadis bude vjerodostojan.
Hadis za koji pitate, spomenuo je šejh Albani u svom poznatom djelu “Silsiletul-Ehadis-d-d’aife vel-mevdu’a / Zbirka slabih i apokrifnih hadisa’’, i ocijenio ga slabim – daif.

Tekst tog hadisa glasi:
من نام بعد العصر فاختلس عقله فلا يلومن إلا نفسه
”Ko zaspi nakon ikindije, pa se probudi lud, neka ne krivi nikoga osim sebe.”
Interesantno je spomenuti govor šejha Albanija o spomenutom hadisu:
Rekao sam(Mervan) Lejsu ibn S’adu, a vidio sam ga da spava nakon ikindija-namaza u mjesecu ramazanu: O Ebul-Harise, kako to da spavaš nakon ikindije, a nas je obavijestio Ibn Lehija…. (pa je spomenuo hadis)? Kazao je Lejs: Ja neću ostaviti ono što mi koristi zbog predaje Ibn Lehije od Akila.
Rekao sam (šejh Albani): Zaista mi se svidio Lejsov odgovor. Zaista njegov odgovor ukazuje na njegovo razumijevanje vjere – fikh, kao i njegovo znanje. A to nije ništa čudno, on je jedan veliki muslimanski imam, poznati islamski pravnik. Ja poznajem veliki broj učenjaka današnjice koji zabranjuju spavanje nakon ikindije, pa makar čovjek imao potrebu za spavanjem u tom periodu. Ako bi im neko i kazao da je hadis o tome daif – slab, oni bi odmah odgovorili: ”Dozvoljeno je postupati po slabom hadisu u podsticanju na dobra djela”!

Razmisli o razlici shvatanja prvih generacija i znanju sadašnjih generacija!
(Silsiletul-Ehadisd-D’aife vel-mevdu’a / Zbirka slabih i apokrifnih hadisa, 1 tom, str. 112)

Što se tiče drugog dijela pitanja: da li postoji određeno vrijeme u kojem je zabranjeno ili pokuđeno spavati, možemo kazati da u pogledu tog pitanja postoji hadis, koji su zabilježili Buharija, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i dr., od Ebu Berzeta, r.a., da je Allahov Poslanik smatrao pokuđenim (prezirao) spavanje prije jacije i govor poslije nje.
Islamski učenjaci su na osnovu spomenutog hadisa smatrali pokuđenim, a ne zabranjenim, spavanje prije jacije, iz razloga kako se ne bi desilo da čovjek prespava jacija-namaza. Također su spomenuli, komentarišući ovaj hadis, da ta pokuđenost prestaje u situacijama ako osoba, koja želi spavati prije jacije, ima nekoga ko će je sigurno probuditi kako bi klanjala jacija-namaz, ili ako zna da će se uobičajeno probuditi prije nego što završi (odabrano) vrijeme jacija-namaza.

(Pogledaj: Fethul-Bari, 2 tom, str. 59, Avnul-M’abud, 2 tom, str. 45)

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close