OBAVEZNO PROČITAJTE! SVA DJECA OBUKLA NOVU ODJEĆU ZA BAJRAM, A ONA KĆERKA VLADARA U OSKUDNOJ ODJEĆI

Spominje se da je jedanput, za vrijeme Bajrama, kćerkica Omera ibn Abdul-Aziza ušla kod babe plačući.
Omer ibn Abdul-Aziz ju je upitao: ‘Što plačeš, kćerkice?’
Odgovorila je: ‘Plačem zbog toga što su sva djeca obukla novu odjeću za Bajram, a ja sam halifina kćerka i moram nositi staru odjeću.’
Omera su pogodile i rastužile suze njegove kćerkice, pa je otišao do blagajnika (rizničara) u državnoj blagajni i rekao mu: ‘Hoćeš li mi dozvoliti da uzmem plaću za idući mjesec?’
‘Zašto, vođo pravovjernih’, upitao je blagajnik?
Nakon što mu je Omer ispričao slučaj sa svojom kćerkicom, blagajnik je rekao: ‘Vođo pravovjernih, možeš dobiti platu unaprijed, ali pod jednim uvjetom.’
‘Koji je to uvjet’, upitao je Omer ibn Abdul-Aziz?
Blagajnik je odgovorio: ‘Ako ćeš mi garantirati da ćeš biti živ i idući mjesec i da ćeš zaraditi plaću koju želiš unaprijed podići.’
Tada je Omer ostavio blagajnika i vratio se kući. Čim je ušao djeca su ga upitala: ‘Babo, šta si učinio?’
On im je rekao: ‘Ili ćete se strpiti, pa ćemo zajedno ući u Džennet, ili nećete biti strpljivi, pa ćete tako vašeg babu gurnuti u džehennemsku vatru.’
Svi su uglas odgovorili: ‘Strpit ćemo se, oče!”’
Kamo sreće da su nam vladari kao Omer ibn Abdul-Aziz, da su nam djeca kao Omerova i da su nam blagajnici poput ovog iz vremena hilafeta Omera Ibn Abdul-Aziza.
Prenosi se da je islamski učenjak Mukatil ibn Sulejman (umro, 150. h.g./767. po Isau, a.s.) ušao kod abasijskog halife El-Mensura na dan kada je proglašen halifom, pa mu je El-Mensur, rekao: ”Posavjetuj me, Mukatile!” Mukatil mu je rekao: ”Hoćeš li da te posavjetujem na osnovu onoga što sam vidio ili na osnovu onoga što sam čuo?”
”Pričaj mi o onome što si vidio”, odgovorio je halifa El-Mensur.
Mukatil ibn Sulejman, rekao je: ”Vođo pravovjernih, halifa Omer ibn Abdul-Aziz imao je jedanaest sinova, a kada je otišao sa dunjaluka iza sebe je ostavio osamanaest zlatnika (dinara). Za pet dinara kupili su mu ćefine, četiri dinara koštalo je mjesto za njegov ukop (kabur), a ostatak je pripao njegovim sinovima.
Halifa Hišam ibn Abdul-Melik imao je, također, jedanaest sinova, i svaki njegov sin naslijedio je od očeve zaostavštine po milion dinara.
Allaha mi, vođo pravovjernih, vidio sam u jednom danu, jednog od sinova Omera ibn Abdul-Aziza kada je, kao sadaku, podijelio stotinu konja za džihad, i vidio sam jednog od sinova Hišama ibn Abdul-Melika kako prosi na ulici.
Ljudi su pitali Omera ibn Abdul-Aziza dok je bio na samrti: ‘Šta ostavljaš svojoj djeci?’ Odgovorio je: ‘Ostavljam im bogobojaznost. Ako budu dobri i pobožni, Allah će zaštititi i pomoći dobre Svoje robove. A ako ne budu takvi, onda im barem nisam ostavio ono što će ih pomoći u nepokornosti Allahu.’
Mnogi ljudi se trude i umaraju kako bi obezbijedili i osigurali budućnost svojoj djeci, misleći da će im novac koji im ostave biti garancija za sretan i siguran život, a zaboravljaju na najveću garanciju i sigurnost koju je Allah spomenuo u Kur’anu, objavivši: ”I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.” (En-Nisa’, 9.)

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Saff

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close