ODLAZAK ILI OSTANAK U BIH – PITANJE JE SAD: DA LI SE ŽIVOT U NJEMAČKOJ ZAISTA ISPLATI?

Izgledno je da Njemačka, za razliku od BiH, čvrsto drži vodu poznatoj rečenici: „Ima posla ko hoće da radi.“ Dok se u našoj državi visokoobrazovani ljudi zapošljavaju na niže kvalificirane pozicije zbog potrebe za poslom, a nemogućnosti pronalaska istog u svojoj branši, Njemačka je u prošloj godini donijela novi zakon o nostrifikaciji diplome što je znatno ubrzalo i olakšalo proces pronalaska posla

Nezadovoljstvo, koje je prisutno u različitim sferama života, od obrazovanja, zapošljavanja, zdravstva, je evidentno širom BiH, a sve se svodi na, kako mnogi ističu, neadekvatne uslove i svakodnevnu neizvjesnost. Upravo zbog toga, veliki broj ljudi, ponajviše mladih, se odluči za odlazak iz BiH i često biraju upravo Njemačku kao „obećanu zemlju“.

Ekonomske i socijalne (ne)prilike u BiH

Prema podacima ankete koju objavljuje Agencija za statistiku BiH, našu državu je u proteklih sedam godina napustilo više od pola miliona osoba. Unatoč ograničenjima i mnogim preprekama koje su došle s pandemijom COVID-19, trend iseljavanja je nastavljen i tokom prošle godine kada je preko 3.000 osoba napustilo BiH, a tužna činjenica jeste da neće stati. S olakšanim uslovima odlaska u zemlje poput Njemačke s novodonesenim zakonom o nostrifikaciji diplome, sve veći broj ljudi bira život van BiH.

Jedan od ključnih razloga zbog kojeg se u BiH preživljava, a ne živi jeste i poražavajuća je činjenica da je, prema podacima iz jula 2021. godine, prosječna isplaćena plata u FBiH iznosila 982 KM, dok je potrošačka korpa u istom mjesecu bila 2.070,79 KM. Ne moramo biti naučni fizičari da shvatimo kako je nerealno obezbijediti osnovne stvari za život u ovakvim uslovima.

Da li se onda život u Njemačkoj zaista isplati?

Kada pričamo o brojkama, Zavod za statistiku u Njemačkoj, ističe kako mjesečni troškovi za prosječno domaćinstvo, uključujući i troškove stanovanja, prehrane, prevoza, čak i „luksuznih“ izdataka poput odlazaka u restorane, izlazaka u klubove, uređenje domova i sl., iznose do 2.500 eura. Poređenja radi, stalno zaposleni radnik u Njemačkoj je u 2020. godini u prosjeku zarađivao 2,559 eura mjesečno. Da li su ovo samo sušte brojke na papiru ili se život u Njemačkoj zaista isplati, odlučili smo istražiti i pitati osobe koje su „trbuhom za kruhom“ otišle iz svojih rodnih krajeva.

Jedna od njih je i Selma D., koja je svoj poziv pronašla upravo u Njemačkoj i ne krije svoje zadovoljstvo životom van granica BiH:

– Kada sam završila fakultet, nisam iskreno ni razmišljala o ostanku u BiH. Iako sam tu rođena i odrasla, realnost kojoj sam svjedočila čitav svoj život, a koja se nije nimalo mijenjala kako sam starija bila, mi je bio dovoljan razlog da svoju karijeru gradim u zemlji poput Njemačke. Moj proces odlaska je zaista bio manje stresan nego što sam zamišljala. Danas živim i radim u Minhenu i ono što mi se najviše sviđa jeste red i disciplina, mentalitet, perspektiva, ali i to što ljudi gledaju svoja posla, što nije slučaj u BiH.

Izgledno je da Njemačka, za razliku od BiH, čvrsto drži vodu poznatoj rečenici: „Ima posla ko hoće da radi.“ Dok se u našoj državi visokoobrazovani ljudi zapošljavaju na niže kvalificirane pozicije zbog potrebe za poslom, a nemogućnosti pronalaska istog u svojoj branši, Njemačka je u prošloj godini donijela novi zakon o nostrifikaciji diplome što je znatno ubrzalo i olakšalo proces pronalaska posla.

Mladen B. je jedan od osoba koji je, zahvaljujući agenciji za posredovanje Jobstep International, u veoma kratkom roku ostvario svoj san o radu u Minhenu:

– Oglas za posao u Staračkom domu sam vidio na internetu, tačnije na Facebook stranici Jobstepa. Nakon što sam poslao prijavu, u vrlo kratkom roku su mi se javili sa uputama i informacijama o intervjuu koji je bio u Minhenu. Sve je proteklo u najboljem redu, moja diploma je nostrificirana i dobio sam posao. Zahvaljujući susretljivim, ljubaznim i jako profesionalnim uposlenicima Jobstep-a, cijeli proces je bio lakši. Moj život u Minhenu je upravo onakav kakvog sam ga zamišljao jer ne brinem kako ću preživjeti do svoje naredne plate.

Da odlazak van BiH nije samo „stvar pojedinaca“, dokaz su Amra i Semir V., koji su zajedno sa svoje dvoje djece potražili, kako oni kažu, bolje prilike za život u Hamburgu:

– Djeca su nam bila najveći razlog odlaska jer želimo da im pružimo sve potrebne uslove za obrazovanje koje Njemačka nudi. Kada je suprug prvi otišao i našao posao, predali smo zahtjev za spajanje porodice i nedugo nakon toga sam otišla zajedno s djecom kod njega. Sada i Semir i ja radimo, djeca idu u školu i odlično su se uklopili u sredinu. Ne kajemo se što smo otišli i sigurna sam da nikada ne bi dobili prilike u BiH kao što ih imamo ovdje – rekla je Amra.

Svi smo svjesni da situacija nigdje nije savršena, pa tako ni u zemlji poput Njemačke, ali iskustva ljudi koji su otišli preko granice, pronašli posao, započeli porodicu i žive bez briga koje su imali u BiH, dokaz su da imamo jako dug put ka postizanju uslova koje ova država nudi prenosi crna-hronika

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close