Oluja i jak vjetar prevrnuše čamac koji je plovio pučinom… Poučna priča

Međutim, jednog od njih talasi izaciše na pusto ostrvo. Nakon nekog vremena čovjek dođe sebi, pa pade na koljena moleći Boga da mu pomogne i izbavi ga iz situacije u kojoj se našao. Nekoliko dana čovjek je živio na ostrvu jedući plodove s drveća i zečeve koje bi uspio uloviti. U blizini je našao i izvor pitke vode, a spavao je u malehnoj kolibi koju je sebi napravio od granja kako bi se noću zaštitio od hladnoće a danju od sunca.

Jednog dana čovjek naloži vatru i ode da traži hranu. Međutim, kada se vrati vidje da je vatra progutala sve što je imao. Čovjek tad povika: „Zašto, Bože? Čak mi je i kolibica izgorila, ništa na ovom svijetu mi nije ostalo. Zašto baš mene da sve ove nesreće pogode – prvo sam ostao ovdje sam, a sad mi je nestalo i sve što sam imao?“

Plačući zbog nesreće koja ga zadesila savlada ga san. Ujutro kad se probudio iznenadi se jer ugleda brod kako se približio ostrvu i spušta mu čamac za spašavanje. Kad se popeo na palubu broda upita ljude koji su bili na brodu kako su ga našli, pa mu rekoše: „Vidjeli smo dim, pa smo shvatili da neko treba pomoć.“

Kad ti je teško ne očajavaj nego vjeruj da se Allahova mudrost krije u svemu što ti daje i imaj lijepo mišljenje o Njemu.

„A možda vi nešto mrzite, a ono je dobro po vas, a možda nešto volite, a ono je loše po vas. Allah zna a vi ne znate.“  (El-Bekare, 216)

 

Viđeno: 95

121

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close