Oni kojima će se Milostivi smilovati

Od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, radijallahu ‘anhuma, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Oni koji su milostivi, njima ce se Milostivi smilovati! Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji, smilovat ce vam se onaj koji je na nebesima!“ (Ebu Davud, 4941; et-Tirmizi, 1924; Hadis su šejh Albani i drugi, ocijenili da je sahih)
Milostivost prema svim Allahovim stvorenjima je pohvalna i preporucljiva osobina onih koji istinski vjeruju u Allaha i u onosvjetski život, Ahiret. Uvijek je krasila sve Allahove poslanike i vjerovjesnike, njihove nasljednike u znanju (ulemu) i pobožnjake!
Od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Kao da sada vidim Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we sellem, kako govori o jednom vjerovjesniku koga je njegov narod izudarao i raskrvario, pa on, brišuci krv sa svoga lica, govori: „Allahu moj, oprosti mom narodu, jer oni neznaju!“¨(Buhari, 3218; Muslim, 213)
Uzvišeni je rekao: „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što vas muke pogadaju, izuzetno je brižljiv prema vama, a prema vjernicima je blag i milostiv.“ (Et-Tewbeh, 128)
Milostivost se cesto javlja kao urodena osobina kod ljudi, a ponekad se, u slucaju da covjek nije milostiv, mora i steci sa marljivim navikavanjem i vježbom. Covjekovo navikavanje da bude milostiv spada u ibadet, jer je njegov Gospodar Milostiv i voli one koji su milostivi prema drugima.
ZNACENJE RIJECI HADISA

Šta je to, zapravo, milostivost? Rekao je el-Džurdžani: „Milostivost (ar. er-rahmeh) je želja za cinjenjem dobra.“ (Et-Ta’rifat, 110) El-Džahiz ju je definisao, rekavši: „Milostivost je moralna osobina koja se sastoji iz ljubavi i sažaljenja… Odatle, milostivost predstavlja ljubav prema onome prema kome smo milostivi, uz prisutnost sažaljenja zbog njegovog stanja u kojem se nalazi i zbog cega smo prema njemu milostivi.“ (Tehzibu-l-ahlak, str. 24)

Rijeci Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Oni koji su milostivi…“, su podstrek na postizanje osobine milostivosti, i odnose se na osobe koje su svojom milošcu dobrostive i sažaljive prema svim živim bicima, poput sinova Ademovih i životinja. Njihov nacin ophodenja i komunikacija sa njima se vrši sa izuzetnom blagošcu, sa nježnošcu i dobrocinstvom. To je zbog toga što im iskreno žele dobro, i što su prema njima sažaljivi.

„njima ce se Milostivi smilovati“, odnosno, prema njima ce se Uzvišeni Allah lijepo ponijeti i ukazat ce im Svoju velicanstvenu milost i dobrotu, a koje to još stvorenje na ovom dunjaluku nije u prijekoj potrebi za Allahovom milošcu, kako u njegovom trenutnom, tako i u ahiretskom životu.

Valja kazati da je Allahova milost uveliko ovisna o covjekovom pridržavanju uputa Kur’ana i Sunneta, te da se eventualno sprovodenje šerijatskih kazni, ili postojanje srdžbe i ljutnje zbog narušavanja islamskih svetinja ne suprostavlja cinjenici da je neko milostiv.

Rijeci: „Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji…“, su imperativ, odnosno Poslanikova naredba. Rekao je et-Tajjibi: „Izgovorio ih je opcenito kako bi njima obuhvatio svaku vrstu stvorenja; pa ce se zbog toga biti milostivo i prema dobrocinitelju i prema griješniku, prema onom koji može govoriti, kao i onom koji to nije u stanju, kako prema grabežljivim životinjama, tako i prema pticama…“ (Tuhfetu-l-ahvezi, 5/339)

Od Džerira ibn Abdullaha, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: „Allah se nece smilovati onome ko nije milostiv prema ljudima!“ (Buhari, el-Feth: 13/7376; Muslim, 2319)

„…smilovat ce vam se onaj koji je na nebesima!“ Tj. smilovat ce vam se Uzvišeni Allah. A u djelu: „Es-Siradžu-l-Munir“ se kaže: „Prenosi se i predaja sa rijecima: „Budite milostivi prema stanovnicima Zemlje, smilovat ce vam se stanovnici nebesa!“ A pod stanovnicima nebesa se misli na meleke. Njihova milosti prema stanovnicima Zemlje se ogleda u cinjenju dova za milost i oprost za njih…“ (Vidi: Avnu-l-ma’bud, 8/279)
ALLAH JE MILOSTIV I VOLI MILOSTIVE

Ovaj hadis je jedan od brojnih šerijatskih dokaza koji ukazuju na jednu od velicanstvenih osobina Uzvišenog Allaha, na Njegovu milost. Njegova milost je apsolutno potpuna i savršena, i nemože se pojmiti ljudskim razumom. Cak i najsnažnije izražena milost ukazana na dunjaluku, samo je jedan mali dio od ukupne Allahove milosti.

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Cuo sam Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, kako kaže: „Allah je ucinio da Njegova milost bude od stotinu dijelova. Zadržao je kod Sebe devedeset i devet, a na Zemlju je spustio samo jedan dio. Od toga dijela potice i samilost medu svim stvorenjima, pa cak i kada životinja podigne svoju nogu bojeci se da nenagazi svoje mladunce.“ (Buhari, el-Feth – 10/6000; Muslim, 2317)

Od Ebu Se’ida el-Hudrija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Kad bi ste znali velicinu Allahove milosti, oslonili bi ste se!“ Mislim da je rekao: „… na nju!“ (El-Hejsemi je rekao: „Bilježi ga el-Bezzar, sa dobrim lancem!“ Medžme’u-z-Zeva’id, 10/213)

Allah posjeduje dvije vrste milosti, ona koja je sveobuhvatna i koja je dar svim ljudima u ovosvjetskom životu (er-Rahman – Svemilosni), i ona koja je namjenjena iskljucivo vjernicima na Ahiretu (er-Rahim – Samilosni).

Rekao je el-Hattabi, Allah mu se smilovao: „Vecina islamskih ucenjaka smatra da je rijec er-rahman“ nastala od rijeci rahmet (milost). Njeno znacenje je Onaj koji ima neogranicenu milost kojoj nema premca.“ Nakon toga je rekao: „Er-Rahman, to je Onaj koji posjeduje sveobuhvatnu milost za sva stvorenja, a er-Rahim se posebno odnosi za vjernike.“ (Tehzibu-l-ahlak, str. 24)

Prenosi se da su el-Hasan i Katadeh, za rijeci Uzvišenog: „…a Moja milost sve obuhvata!“ (El-‘Araf, 156), rekli: „Sve obuhvata u ovosvjetskom životu, i dobrocinitelje i grešnike, a na Sudnjem danu ce ona biti posebna samo za one koji su bili bogobojazni!“ (Tefsiru-t-Taberi, 6/81)

Sufijan ibn ‘Ujejneh, Allah mu se smilovao, je rekao: „Vatra je stvorena da bude milost! Sa njom Allah plaši Svoje robove, ne bi li prestali (sa lošim djelima)!“ (Tefsiru-t-Taberi, 7/275)

Ko nije bio milostiv, nece mu se milost ukazati! Allahovu milost ce zaslužiti samo oni koji su bili prema drugima milostivi! Tome nas uci ovaj hadis! Upravo ljudska dobrota, nježnost i sažaljenje prema svim stvorenjima doprinose pojavi Allahove ljubavi i milosti, ali i ljubavi svih ljudi prema milostivom. Analogno tome, grubost i osorost donose suprotne i neželjene rezultate!

Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: „Ispravno postupajte, nepretjerujte i obveseljujte druge, jer nikoga u Džennet nece uvesti njegova djela! Rekoše: Zar ni tebe o Allahov poslanice? Rece: Ni mene, osim ako me Allah obaspe sa Svojim oprostom i milošcu!“ (Buhari, el-Feth: 11/6467; Muslim, 2816)

PRAKTICNI PRIMJERI ISPOLJAVANJA MILOSTI

Primjeri Allahove milosti koju ukazuje ljudima još u njihovom ovosvjetskom životu, su zaista mnogobrojni. Medu njima su, svakako, i spuštanje kiše i rast rastinja, milodar Šerijata koji je uputstvo i vodic za harmonican i sretan covjekov život, oprost od grijeha, stavljanje na raznolika životna iskušenja kako bi se ljudi popravili i umanjili terete svojih grijeha, i sl.

Rekao je šejh es-Sa’di, Allah mu se smilovao: „Citav Šerijat je zasnovan na milosti, kako u svojim temeljima i u ograncima, tako i u svakoj naredbi u kojoj se zahtjeva izvršenje neke dužnosti, svejedno bila ona vezana za Allaha ili za stvorenja; a Allah doista ne opterecuje nikog mimo njegovih mogucnosti. Ako bi razmislio o onome što je Uzvišeni Allah vjerozakonom propisao, u odredbe vezane za meduljudske odnose, prava supružnika, roditelja, rodaka, komšija, i sve ostalo što je propisano, shvatio bi da se sve temelji na milosti…“ (Rijadu-n-nadireh, str. 61)

Koliko je danas muslimana cija su srca toliko osora i tvrda, i cija je gruba komunikacija i žestoko ophodenje sa ljudima izazvalo velike probleme opcem projektu islamskog otrežnjavanja i budenja? Koliko li je samo momaka koji su, pod plaštom „slijedenja Sunneta“, da li iz svog neznanja, ili pak, nahuškani od strane onih u koje imaju povjerenje, zaprljalo sliku istinskog sljedbenika Sunneta koji, izmedu ostalog, treba da bude milostiv i blag, ali i vrijedan i opcekoristan clan svoje društvene zajednice?

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je najbolji uzor za sve one koji teže za blještavim primjerima milostivosti i dobrocinstva. Uzvišeni je rekao: „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji cesto Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21) Obzirom da je poslan kao milost svim svjetovima, razmislimo o slijedecim primjerima ophodenja Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, prema stvorenjima.

Jednom mu je došao jedan momak tražeci od njega da mu dozvoli da pocini bludnu radnju, zinaluk. Ashabi se, cuvši za ovu gnusnu i odvratnu želju, uskomešaše i poceše ga grditi, medutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu rece: „Pridi mi malo bliže!“ Kada mu je prišao, Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ga upita: „Da li bi volio da takvo što neko uradi sa tvojom majkom?“ Rece: „Ne, tako mi Allaha!“ Rece Poslanik: „Tako ni ostali ljudi ne bi voljeli da se to cini sa njihovim majkama!“ Upita ga: „A da li bi volio da to neko ucini sa tvojom kcerkom?“ Rece: „Ne, Allahov poslanice! Ne tako mi Allaha!“ Nakon toga ga je Allahov poslanik upitao za njegovu sestru, amidžinicu i tetku, da li bi mu bilo drago da neko i sa njima pocini ovaj gnusni i zabranjeni cin, a ovaj je uvjek, grozeci se, odgovarao da ne bi to volio. Naposlijetku je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, stavio svoju ruku na njegova prsa, te proucio dovu: „Allahu moj, oprosti njegov grijeh, ocisti njegovo srce i zaštiti njegov polni organ!“ Prenosi se da, od tog momenta, ovaj momak više nikada nije imao naklonost da pocini zinaluk! (Ahmed, hadis je vjerodostojan)

U ratu protiv neprijatelja je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, bio milostiv, i zabranjivao je da se ubijaju žene i djeca, starci i svecenici, bolesnici i ranjenici, osim ako bi bili direktni ucesnici rata. (Vidi: El-Mugni, 13/175-179) Zabranjivao je da se bespotrebno ubijaju životinje, pale drveca, pustoše njive i polja, zakopavaju bunarevi i izvori vode, ruše kuce… (Tefsi Ibn Kesir, 1/227)

Bio je izuzetno milostiv, cak i onda kada su ga idolopoklonici kamenjem okrvavili i kada je imao mogucnost da im se, sa punim pravom, osveti. Naime, vracajuci se tužan i izranjavan iz Taifa, Allah mu je poslao meleka zaduženog za brda i planine, koji mu je rekao: „Ako želiš, na njih cu zdrobiti dva brda!?“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rece: „Naprotiv, nadam se da ce Allah iz njhovih kicmi izvesti one koji ce Ga obožavati, Njega Jedinog, ne pripisujuci Mu pri tome nikoga…“(Buhari, 3/1180, broj 3059; Muslim, 3/1420, broj 1795)

Mnogo je volio siromahe; prisustvovao je njihovim dženazama i obilazio one koji bi se razboljeli. Nije potcjenjivao siromaha zbog njegove oskudice, niti bi respektovao vladara zbog njegove vlasti. Išao je sa siromahom, sa udovicom, i robom, sve kako bi udovoljio njihovim potrebama. Kada bi prolazio pored djece koja bi se u igri zabavljala, poselamio bi ih. Ni prema kome nije bio grub a prihvatao je isprike onoga ko bi mu se izvinuo. Na loš postupak ne bi uzvracao zlim, nego je praštao, i bio velekodušan i blag.

Enes, radijallahu ‘anhu, je rekao: „Služio sam Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi we sellem, deset godina. Kada ne bih završio potrebu po koju bi me poslao, samo bi kazao: „Da je bilo odredeno, dogodilo bi se!“ ili „Da je bilo sudeno, desilo bi se!“ (Ahmed, 1/352) Šta bismo mi rekli?

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Velicanstvenog, da poveca naše znanje, da nam oprosti grijehe, popravi naše bratske odnose i da bude sa nama zadovoljan!

Izvor:http://putem-islama.com/