Onome tko ne klanja

Nijedan praktični ibadet u islamu ne može se uporediti sa namazom koji je temelj naše uzvišene vjere, odmah nakon dva šehadeta, bez kojih nema islama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najvrednijastvar je islam, a namaz je njegov stub, dok je džihad na Allahovom putuvrhunac islama. ” (Ahmed, 7/349-350/22366, Tirmizi, 3/328-329/2110, Abdur-Rezzak, 11/193-194/20302. Imam Tirmizi i šejh Albani ovaj hadis su ocijenili vjerodostojnim.

Imam Hejsemi ga smatra dobrim. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 2/21.) U drugoj predaji stoji da je namaz najbolje djelokoje se može učiniti. (Ibn Madže, 1/105/278, Ahmed, 5/276-277/22737, Bejheki, 1/670/2150, Taberani, 2/98/1444 i u Es-Sagiru, 2/88, Hakim, 1/221/449. Imam Hakim i Zehebi kažu da ovaj hadis ispunjava Buharijine i Muslimove kriterije. Hafiz Munziri i šejh Albani, također, smatraju ga vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihut-tergib, 1/86 i Irvaul-galil, 2/136.)

Pored ovih činjenica, islamski učenjaci imaju podijeljene stavove kada je u pitanju propis ostavljača namaza, iako se slažu da ostavljanje namaza spada među najveće grijehe. Imam Ibn Hazm rekao je: "Nakon širka nema većeggrijeha od ostavljanja namaza dok ne prođe njegovo vrijeme." (El-Kebair, str. 37, od imama Zehebija.) Šejhul-islamIbn Tejmijje rekao je: “Onaj ko ostavi namaz gori je od kradljivca, bludnika i onoga koji konzumira alkohol i drogu.” (Medžmuul-fetava, 22/34)

Imam Zehebi kaže: “Ko klanja namaz poslije njegovog vremena, počinio je veliki grijeh. Ko ga uopće ne klanja, on je kao kradljivac i bludničar. Ko ostavi namaz u potpunosti, on je najveća propalica, nesretnik i zločinac.” (ElKebair, str. 39) Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Ko ne klanja dnevni namaz do zalaska sunca, bilo zbog zauzetosti na radnom mjestu, lova ili hizmeta učitelju i odbije se za to pokajati, ubija se po mišljenju većine islamskih učenjaka.” (Medžmuulfetava, 22/23.)
 

Imam Ahmed b. Hanbel rekao je: “Ko kaže: ‘neću klanjati’, on je nevjernik.” (Adžurri u Eš-šeriah, 1/293/296, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Imam Ishak b. Rahevej zapaža: “Islamski učenjaci od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do današnjih dana smatraju da se tretira nevjernikom onaj ko ostavi namaz namjerno, bez opravdanja, i odbije naklanjati ga.” (EtTemhid, 4/225-226 od Ibn Abdil-Berra) Vidimo da ehli-sunnet ima podijeljene stavove kada je u pitanju propis osobe koja ostavi namaz. Oba mišljenja imaju autentične argumente na koje se pozivaju i nije dozvoljeno ni jednoj skupini da smatra suprotno mišljenje ništavnim. Dozvoljeno je preferirati jedno mišljenje s mogućnošću njegove slabosti i smatrati suprotno mišljenje slabim s mogućnošću njegove autentičnosti, a Allah najbolje zna.

mr.Safet Kuduzovic

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close