Opasnost glasina

Doista je obaveza muslimanu da čuva jezik od govora koji u sebi ne sadrži korist kao i govora koji je štetan po pojedinca i druge. Od ove vrste govora je zla glasina, neovisno o tome dal se ona odnosi na pojedinca ili na islamski ummet kao cjelinu. Doista je obaveza muslimanima da traže pojašnjenje i da samo govore kada je to neophodno. Uzvišeni Allah je rekao:

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (Hudžurat, 6)

Tako je obaveza muslimanu da ako čuje nešto loše o svom bratu da to sakrije i da ga ne otkriva čak i ako je istina. Ako je ono što je došlo do pojedinca o njegovom bratu istina i sadrži štetu za njegovog brata, na njemu je da sakrije njegov nedostatak i da ga tajno posavjetuje. Čovjek ne treba širiti zlo o svom bratu čak i ako je učinio ono što je spomenuto. Ovo je iz razloga što se to klasificira kao ogovaranje. Uzvišeni Allah kaže:

i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. ( Hudžurat, 12)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je opisao značenje ogovaranja kao govorenje o svom bratu ono što on prezire. Nakon što su to čuli ashabi su upitali: „Šta ako je to što se kaže istina?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Ako je ono što kažeš istina, onda si ga ogovorio a ako nije, onda si ga potvorio. To jest: Slagao si na njega.

Tako je osoba grješna u svakom slučaju. Bilo da je informacija istinita ili je laž, djelo se ili smatra ogovaranjem ili laganjem a oba djela su veliki grijesi.

Ono što je prethodilo se odnosi na prava pojedinaca. Takođe je obaveza isto tako postupiti kada se radi o muslimanskom društvu i sigurnosti. Ono što šteti zajednici treba takođe biti izbjegavano. Na muslimanima je da izbjegavaju širenje smutnje i glasina i ne trebaju stvarati strah među ljudima šireći to među njima. To je djelo licemjera. Oni su ti koji tragaju za glasinama i šire ih kako bi unijeli strah među muslimane i učinili ih slabim.

Uzvišeni Allah kaže spominjući njih: Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nasilnike. (Tewba, 47)

Uzvišeni Allah je takođe rekao: One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. (Nur, 19)

Ovo je ogromno upozorenje i zbog toga musliman ne treba biti pojedinac koji širi glasine i nepristojne vijesti koje unose strah među muslimanima. Ako je ova informacija i događaj nešto što predstavlja opasnost po muslimane i treba biti popravljena, to se neće desiti širenjem njega među ljude koji ne posjeduju sposobnost da poprave to stanje. Uzvišeni Allah je rekao:

Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili. (An-Nisa’, 83)

Tako je obaveza muslimanima da čuvaju svoje jezike i ne govore i ne šire glasine i privatne stvari. Umjesto toga, čovjek treba praktikovati šutnju i sakriti greške drugih. Čovjek takođe treba doviti za boljitak islama i muslimana. To je ono što će muslimanu biti od koristi.

Izvor:n-um.com

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close