Osam laži moje majke

Piše: dr. Mustafa el-Rifai / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Priča počinje mojim rođenjem. Bio sam jedinac u vrlo siromašnoj porodici koja je s mukom živjela i preživljavala svoje dunjalučke dane.

Ako bi se u jednom danu našlo malo riže kojom smo trebali utoliti glad, moja majka je svoj dio davala meni. I dok je presipala svoj dio u moj tanjir, govorila bi: ”Sine, ja nisam gladna.” To je bila njezina prva laž.

Kada sam malo porastao majka bi, nakon što obavi kućne poslove, odlazila na rijeku u blizini naše kuće. Nadala se da bi mogla uloviti koju ribu da bi meni obezbijedila što bolju ishranu u toku odrastanja. Nakon mnogobrojnih pokušaja, jednoga dana ulovila je dvije ribe i požurila je kući da mi pripremi jelo. Ispekla je ribe i stavila ih ispred mene. Ja sam polahko uzimao komadić po komadić ribe i čekao da mi se majka pridruži. Međutim, ona je uzimala samo ostatke koji su se nalazili na kostima i od tog prizora mi se srce cijepalo. Zatim je uzela drugu ribu i stavila je ispred mene, a ja sam je odmah vratio i stavio ispred majke da jede. Onda mi je ona, vraćajući ponovo posudu sa pećenom ribom, rekla: ”Sine, ti znaš da ja ne volim ribu!” To je bila njezina druga laž.

Kada sam porastao toliko da sam trebao krenuti u školu, nismo imali dovoljno novca za troškove školovanja, pa je moja majka otišla na pijacu i dogovorila se sa jednim trgovcem platna i ženske odjeće da uzima od njega određenu količinu robe i da ide od kuće do kuće i prodaje odjeću ženama, kako bi zaradila za moje školovanje. Jedne kišne zimske noći, moja majka se do kasno nije vratila kući i ja sam otišao da je tražim. Našao sam je u jednoj ulici kako sa vrećom odjeće na leđima ide od kuće do kuće i prodaje žensku odjeću. Zovnuo sam je: ”Majko, hajmo kući! Već je kasno i vrijeme je hladno. Možeš ujutro nastaviti svoj posao.” Ona se samo nasmijala i rekla mi: ”Sine, nisam opterećena niti umorna!” To je bila njezina treća laž.

Na dan završnog ispita u školi majka je insistirala da ide sa mnom. Ja sam ušao u učionicu, a majka je ostala da me čeka vani po nesnosnoj vrućini. Kada je zazvonilo za kraj časa, odnosno za završetak testa, izašao sam iz učionice, a majka me je čvrsto zagrlila, upućujući Allahu dove za mene. U njenoj ruci sam ugledao čašu u kojoj je bio sok koji je kupila da se mogu osvježiti kada izađem sa ispita. Uzeo sam čašu i napio se soka, ali, iako sam bio mnogo žedan, zagrljaj moje majke bio mi je najveće osvježenje. Pogledao sam je u lice i vidio sam graške znoja na njenom čelu. Ponudio sam joj da popije ostatak soka, a ona mi je rekla: ”Sine, popij ti sok, ja nisam žedna!” To je bila njezina četvrta laž.

Nakon smrti mog oca moja majka morala je da živi život hudovice i samohrane majke. Sada je sva odgovornost za kuću pala na njezina pleća i morala je sama pripremiti i osigurati sve životne potrepštine. Život nam je postao sve složeniji i teži. Moj amidža je bio dobar čovjek, živio je blizu nas i često nam je slao hranu. Kada su naše komšije vidjele da se naše stanje iz dana u dan pogoršava, savjetovali su moju majku, pošto je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji nas je toliko pomagao. Međutim, moja majka je to glatko odbila, rekavši: ”Meni više ne treba takva vrsta ljubavi.” To je bila njezina peta laž.

Nakon što sam završio fakultet i dobio prilično dobar posao, pomislio sam da je ovo pravo vrijeme da se moja majka odmori a da ja preuzmem odgovornost i brigu o svim kućnim troškovima. Osim toga, njeno zdravlje nije više bilo kao prije i nije mogla ići od kuće do kuće prodavati odjeću, već je svako jutro prodavala povrće. Ponudio sam joj da napusti posao, a ona je to odbila. Onda sam joj ponudio da joj dajem određeni iznos od svoje plate, kad već neće da napusti posao, a ona je i to odbila, rekavši mi: ”Sine, čuvaj svoj novac! Ja imam dovoljno novca za moje potrebe.” To je bila njezina šesta laž.

Ja sam, uporedo sa poslom koji sam radio, upisao magistarski studij kako bi dobio još bolji posao i imao veća primanja. Nedugo zatim, njemačka firma u kojoj sam radio, ponudila mi je mjesto šefa u jednoj od filijala u Njemačkoj i zbog toga sam bio vrlo sretan. Počeo sam sanjati o novom početku i sretnijem životu. Prihvatio sam posao i otputovao u Njemačku. Nakon što su se stvorili povoljni uvjeti pozvao sam majku da dođe živjeti sa mnom, ali ona je to odbila, rekavši mi: ”Sine, ne mogu to prihvatiti, nisam ja navikla na luksuzni život!” To je bila njezina sedma laž.

Prošle su mnoge godine i moja majka je doživjela starost. Osim toga, oboljela je od opakog raka. Neophodno je bilo da neko stalno bude uz nju. Međutim, šta da radim, između mene i moje voljene majke bila je ogromna razdaljina. No, napustio sam sve i otišao majci u posjetu. Zatekao sam je nepokretnu nakon operacije. Kad me je ugledala pokušala se nasmiješiti, a moje srce je gorjelo od bola i tuge zbog majke koja je bila u tako teškom i bespomoćnom stanju. Suze su mi se slijevale niz lice, a ona me je pokušala utješiti, rekavši: ”Sine, ne plači, ja uopće ne osjećam nikakav bol!” To je bila njezina osma laž. I nakon što je to rekla, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

Ovo je za sve one koji uživaju blagodat i blagoslov života njihovih majki. Čuvjate tu blagodat prije nego budete tugovali i žalili zbog njenog gubitka. Ovo je također i za svakog čovjeka koji je izgubio voljenu majku. Neka ti uvijek bude na umu koliko se tvoja majka umarala zbog tebe, i zato stalno moli Allaha da joj se smiluje i da joj oprosti!

Volim te, majko!

saff

Viđeno: 0

108

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close