Osjećala sam mržnju prema svojoj djeci i mužu

Imam dvadeset tri godine. Udala sam se sa osamnaest godina i majka postala sa nepunih devetnaest. Sada imam dva sina, Allah ih sačuvao i uputio na Pravi put. Prije toga, a i kasnije živjela sam životom koji je bio daleko od islama. Iako sam imala relativno dobar život i dobrog muža, uvijek me je pratila tjeskoba u prsima kojoj nisam mogla naći lijeka. Prije i poslije udaje imala mnogo simptoma sihra. Vjerovala sam da to postoji, ali sam mislila “ma gdje će to mene”, misleći, zar meni neko to da napravi, a ne znajući da sami sebi nekad možemo natovariti belaj, s obzirom na to da nisam imala ni namaz, post, ni hidžab…

Ti simptomi su se pojačali kada sam rodila drugo dijete. Nakon nekoliko mjeseci bila sam u takvom stanju da nisam podnosila dječiji plač. Od bijesa sam udarala rukama od krevet samo da bebu ne povrijedim. Osjećala sam mržnju prema svojoj djeci i mužu, pa sam odlučila potražiti pomoć. Bila sam u takvom stanju da sam bila spremna ubiti i njih i njega. Čula sam glasove koji mi govore da se bacim sa balkona, plašila sam se same sebe. Buđenje iz prvog sna, paraliza sna, strah, sanjanje duhova i toga kako me guše, stisak koji mi lomi kosti… i još dosta stvari koje je teško objasniti nekome ko to nije doživio. Pošto sam živjela u neznanju, prvo sam potražila pomoć kod osoba koje ogledaju i salijevaju strave, što se naravno ispostavilo kao pogrešan način liječenja.

Uvijek sam u dubini duše znala da postoji Allah i vjerovala sam u Njega, ali sam sreću uvijek tražila u nekim stvarima mimo Njega. Unazad nekoliko godina povremeno sam slušala predavanja našeg cijenjenog Elvedina Pezića, koji mi je, mogu slobodno reći, u mnogo čemu otvorio oči, Allah ga nagradio i dugo poživio. Ali, uprkos tome nisam bila čvrsta u odluci da se promijenim.

Zamišljala sam kako bi moj život izgledao kada bih se pokrila, bacila cigarete i alkohol. Tada je sve djelovalo kao nemoguće i previše za mene dok jednog dana nisam ispričala prijateljici šta mi se sve dešava. Pošto je ona i prije mene počela praktikovati vjeru, pomogla mi je da odem na pravo mjesto. Otišla sam na rukju i tu se ispostavilo da ipak nešto ima. Momenat kada je moje tijelo krenulo da pada naprijed u toku rukje, kada me je neka nevidljiva sila povukla za prsa, nikada neću zaboraviti. Nekoliko minuta poslije toga bila sam u bunilu, jer nisam mogla vjerovati.

Učač mi je preporučio da koristim med i maslinovo ulje na koje je on prethodno naučio ajete i da ako želim sebi dobro na oba svijeta da se namaz mora obavljati. Istog dana sam bacila cigarete i alkohol. Kroz nekoliko dana naučila sam klanjati, a kroz dva mjeseca sam se i pokrila, elhamdulillah. Borba sa sihrom ili urokom, šta god je bilo, trajala je još dugo, ali, elhamdulillah, ja sam sada dobro.

Još jedna lijepa stvar jeste i to da je nakon mene, bez imalo pritiska,  i moj muž bacio cigarete i alkohol i počeo redovno klanjati. Sada mogu reći da je bolji i veći mu’min od mene, da mi ga Allah sačuva na oba svijeta. Iako je i sam tada bio daleko od islama, ipak mi je bio podrška kada su me pojedinci napadali zbog moje odluke. Vremenom su svi prihvatili i imam osjećaj da me sada mnogo više cijene. Mnoge prijatelje smo i izgubili, ali Allah zna zašto je to dobro. Nijedna ljubav i osjećaj se ne može uporediti sa onom kada spoznaš Allaha. I hvala Allahu na svakom iskušenju koje će nas vratiti na Pravi put.

SESTRA A. S.

n-um

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close