OTAC MALENOG HEROJA IZ ZENICE: ZA VEDATORA I NAS SVAKI DAN JE 15. FEBRUAR

Vedad Hadžić iz Zenice jedan je od malih boraca i veliki heroj koji prkosi svim nedaćama i lošim prognozama. Borba sa bolešću (tumor na mozgu – glioblastom IV) sina poznatog zeničkog fotografa Jasmina Hadžića počela je u oktobru 2018. godine.

Tada su počeli prvi simptomi. Glavobolju i povraćanje imao je svaka tri dana, a kako je vrijeme odmicalo, Vedad je gubio na kilaži. Nakon nekoliko dana su mu u KBZ ustanovili tumor na hipotalamusu koji je producirao hidrocefalus, te stvorio dodatni pritisak na mozak. Stojički je podnio sve te tegobe i sa 4 godine završio na operacionom stolu vrhunskih neurohirurga KCUS-a (dr. Eldin Burazerović i dr. Mersad Baručija). Preživio je prvu šestosatnu operaciju, borio se, oporavljao i svakim danom sve oko sebe oduševljavao. Nakon nje, i drugu trosatnu operaciju 15-ak dana kasnije. Potom su uslijedile hemioterapije i zračenja. Sedam mjeseci borbe sa hemioterapijama i zračenjem, bolnicama, nalazima i neumoljivom administracijom. Tek što smo možda nekoliko dana odahnuli, nastupila su nova iskušenja i novo pogoršanje, te nova operacija u septembru 2019. godine – prisjeća se za Faktor Jasmin Hadžić, otac malog Vedada.
Zbog svoje velike snage u ovoj nedaći mali dječak je dobio nadimak Vedator. Kako kaže njegov otac, sve je izdržao, a na treću operaciju je otišao, za nepovjerovati – s pjesmom.

Pjevao je dok je u nama roditeljima sve strepilo i drhtalo od straha. Vjerovali smo u Boga i doktore, a prije svega u snagu i duh našeg malog Vedada. Iako je njegov oporavak tekao po planu, generalno prognoze nakon toga nisu bile nimalo dobre. Ljekari su nam rekli da su uradili sve što se može uraditi i da su sve svoje mogućnosti iscrpili. Mi se nismo predali, niti ćemo. Sve smo pokušali i pokušavamo. Razne alternativne metode liječenja zasad nam daju nadu da možemo izgurati do nekih boljih vremena, kad bi nam medicina možda ponovo mogla pomoći. U kontaktu smo s ljekarima u Istanbulu, koji su nam predlagali da urade novu operaciju, koja uistinu donosi nove rizike i nova iskušenja – govori Jasmin.
Danas, 15. februara, u svijetu se obilježava Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti, koji nastoji skrenuti pažnju na ovu problematiku. Poruka porodice Hadžić svim onima koji prolaze kroz istu borbu, povodom ovog dana, jeste da se nikada ne treba predati i da borba sa raznim iskušenjima ne mora generalno značiti kraj.

Čovjek mora vjerovati da se može izliječiti i tragati za načinom da se do tog cilja dođe. Nama je svaki dan 15. februar i živimo ga željom da pomognemo svima i osvijestimo pomalo uspavane građane koji uistinu slabo razmišljaju o tome jer bolest ne bira i sve je više oboljelih, nažalost. Vedad kao jedan od simbola dječije borbe zasad izgleda dobro. On se već 16 mjeseci svakodnevno bori sa surovom bolešću uz pomoć prijatelja i nas roditelja. To vam slikovito izleda kao da hodate po tankoj liniji i uvijek balansirate između života i smrti. Naredni period je vrlo neizvijestan. Sve je moguće. Uskoro nam slijedi novi “MRI snimak” nakon kojeg ćemo znati u kojem pravcu ćemo ići. Postoji i ta opcija nove operacije, ali za nju moramo biti svi spremni, kako psihički, fizički, tako i finansijski – nastavlja zenički fotograf.
Vedator ima i veliku podršku cjelokupne javnosti, ali i pojedinaca iz svih sfera života – sportista, muzičara, glumaca, pjevača…

Podrška je zaista bila nevjerovatna. Mnogi su nas pozitivno iznenadili i pomogli. Ne bih sada nikoga posebno izdvajao, samo bih se svima od srca zahvalio. Ne znamo kako bismo sami izdržali ovih 16 mjeseci da nije bilo dobrih ljudi širom planete. Ljudi obično nisu svjesni u prvi mah šta znači imati ovu vrstu iskušenja i koliko je snage potrebno da se istraje u borbi. Iskoristili smo priliku da 2015. godine nekoliko trenutaka zajedno provedemo u društvu Vedada Ibiševića, te da napravimo nekoliko fotografija za uspomenu. Vrhunski sportista i još veći čovjek oduševio nas je tada, a i sada kada je stao uz našeg malog Vedada. Hvala mu puno od srca – kaže Vedadov otac.
Nadalje, govori da roditelji koji se susretnu sa sličnim problemima moraju vjerovati da postoji način i da postoji lijek.

Roditelji najprije moraju da se upoznaju sa svim procedurama i načinima kako da pomognu svom djetetu i svojoj porodici. Zatim bi bilo dobro da se povežu sa roditeljima sličnih ili istih problema i da razmijene iskustva. Možda da se obrate nekim organizacijama za pomoć i slično. I na kraju, da vjeruju u Boga, uspjeh i konačno izliječenje. Naš dosadašnji uspjeh dugujemo vjeri u Boga, našim ljekarima, našim prijateljima i svim dobrim ljudima koji su na razne načine pristigli u pomoć. Hvala vam puno svima. Naša borba se nastavlja – konstatuje Hadžić.
Na kraju razgovora ističe da je “Roditeljska kuća” u Sarajevu za sve roditelje od nemjerljivog značaja.

Njeno osoblje nam je toliko mnogo pomoglo i pomaže u svakom smislu. Bili su i ostali uz nas kad je bilo najpotrebnije. Ponosni smo što ih imamo i ponosni smo na sve koji podržavaju rad “Roditeljske kuće” – kaže Jasmin.

hayat

73