Otkrili su ko je žena koja je sjekirom ubila majku jutros: Ovo ledi krv u žilama

Majka je definitivno najuticajnija osoba u životu gotovo svakog čovjeka. Ona brine o nama onako kako niko drugi ne umije i ne želi, i jedna od rijetkih osoba koje će ostati uz nas u svakoj mogućoj situaciji, spremna da nas uteši lepim rečima, zagrli, ušuška u krevet, čak iako smo odavno odrasli.
I kada napravimo najgore greške u životu, ona je ta koja nas neće napustiti, koja će nam pomoći da preživimo, koja će se postarati da nas manje boli.

Ljubav koju majka osjeća za sinove i kćerke ne može se mjeriti ni sa čim, i ta ljubav ne nestaje čak i kada majka više nije sa nama. Ona je prva osoba sa kojom smo ostvarili duboku vezu, naš večiti zaštitnik, ona koja nikada nije zaboravila na nas.

Kada ona zauvijek ode, osjećamo se kao da više nismo kompletni. Čini se kao da je dio naše duše zauvek otišao. Sahranili smo ga sa njom, sa njom je zauvijek otišao. Nije važno da li smo bili pored majke u posljednjim danima ili nismo stigli ni da kažemo zbogom; kada majka umre, ništa više neće biti isto. Mi više nećemo biti isti.

Što je majka bila prisutnija u vašem životu, to će gore biti kada jednom ode, bilo da ste tinejdžer ili odrasla osoba koja već ima svoju porodicu.

Kada čovjek izgubi majku, počinje da se osjeća kao potpuno druga osoba. Bol je toliko jak da se čini da je ušao u svaku poru duše i da je iznutra steže i cijedi snažnim pesnicama najjačeg čudovišta. Srce boli, svijet se ruši na komadiće, nestaje bez traga. Taj bol se teško da opisati riječima i razumiju ga samo oni koji su ovo već prošli.

Ništa vas u životu ne može pripremiti za ovo. Koliko god da ste svjesni da je smrt prirodna pojava i da su gubici teški, kada umre majka, uvijek je šok. Uvijek je iznenađenje. Nikad nije bilo vrijeme. I nikada ne bi bilo vrijeme.

Kada umre majka, srce dobija rupu. Ogromnu, nezamislivu ranu koja nikada ne zacijeli, već samo naučimo da je podnosimo. Pronađemo snagu da nastavimo dalje. I zaista, bol vremenom malo izblijedi, ali nikada ne ode. Nikada se ne zaboravi, i baš zato vaš život više nikada neće biti isti nakon smrti majke.

Realnost života u kojoj više nema majke toliko jako pogađa da nam se čini da smo i mi umrli s njom. Bol je stvaran. Razarajući. Jak, kao najsnažniji fizički bol.

Trebaće puno vremena da prođe da ponovo sastavimo svoju dušu i vratimo život u normalnu formu, ali ovo je događaj nakon kojeg ćete vjerovatno morati da napravite pauzu od svega što ste radili. Trebaće vam vremena da se sastavite i nastavite dalje.

Svima onima koji su zauvijek izgubili majku jedna stvar je zajednička – to su ljudi sa okrnjenom dušom. Ranjeni feniksi koji će se podići iz pepela, ali ne celi. I nije važno kada se to dogodilo, pre nekoliko dana ili pre 20 godina. Do kraja života bićete ranjena ptica koja žali za majčinim toplim krilom i sigurnim gnijezdom…

bhdijaspora

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close