Ožiljci grijeha

Svaki grijeh, bez obzira na njegovu veličinu, uz sebe nosi brojne dodatne grijehe koji su možda, po značenju i onome što oni predstavljaju, i teži od onog prvobitnog.

Svaki put kada čovjek pogriješi on krši ugovor sa Allahom jer je njegova obaveza bila da se pridržava onoga što mu je naređeno. Allah, dž.š., kaže: „…i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali.“ ( El En'am, 152. ) Allah, dž.š., ima pravo kod svakog svog roba. Kaže Poslanik, a.s.: „O Muaze, znaš li koje je Allahovo pravo kod Njegovih robova i njihovo pravo kod Njega? Pa Muaz reče: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Pa Poslanik, a.s., reče: „Allahovo pravo kod robova je da Ga obožavaju i da Mu ništa ravnim ne smatraju. A prava robova kod Allaha su da ne kazni onoga ko Mu nikoga ravnim ne smatra. Pa je Muaz rekao: O Poslaniče, hoću li obradovati ljude? Pa Poslanik, a.s., reče: Nemoj ih obradovati pa da se onda na to oslone.“ Mi, u stvarnosti, nemamo nikakvo pravo kod Allaha, ali je On iz milosti prema nama Njegovo nagrađivanje naših dobrih djela nazvao pravom ukazujući tako na Njegovu ljubav prema vjernicima.

Činjenje grijeha je pronevjera obećanja ljubavi. Onaj koji čini grijehe laže da voli Allaha i daleko je od Njega jer On kaže: „Zaista Allah voli one koji se kaju i one koji se čiste.“ ( El Bekara, 222. )

Činjenje grijeha je osornost prema Zaštitniku i pokornost strastima. Allah, dž.š., je zabranio slijeđenje strasti, čak štaviše strasti je nazvao „božanstvom“. On Uzvišeni kaže: „Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabudi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio.“ ( El Džasija, 23. ) Pogledajmo jedan primjer slijeđenja strasti. Mnogi ljudi obavljaju hadždž i umru svake godine iako je obaveza hadždž obaviti jednom u životu, sve ostalo se računa u dobrovoljni hadždž. Ti ljudi svake godine obavljaju hadždž a imaju komšije koji su gladni. Kada bi im jedne godine rekao: Udijelite cijenu hadždž siromašnim komšijama! Niko od njih to ne bi uradio, sve to iz slijeđenja strasti. Isto tako, mnogi ljudi paze da kada krenu u džamiju trunčica prljavštine ne padne na njihovu odjeću a ne paze se od ogovaranja. Uzrok svega toga je nadladivanje strasti nad njim i običaj. Ko uobičaji nešto i prihvati ga, zaboravi na njegovu opasnost. Takvo je stanje muslimana danas, hvataju se za ljusku a odbacuju plod.

Izvor:ebuhanife.net

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close