Poslanici i njihova djeca: Jakub, a.s., i njegovi sinovi

Jakub, a.s., je bio nježan i pažljiv otac. Nevolje u kojima se našao njegov sin Jusuf teško su padale osjećajnom Jakubu, a.s. Njegovu već čuvenu tugu i žal za Jusufom, Allah u Kur'anu opisuje na sljedeći način: "I (Jakub, a.s.) se okrenu od njih i reče: "O Jusufe, tugo moja!" – a očisu mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten. 'Allaha nam', – rekoše oni – 'ti tolikospominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!' 'Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate' – reče on."' (Jusuf, 84-86.) Do smrtnog časa Jakub, a.s., je svoje sinove, sada već odrasle ljude, upućivao na pravi put ostavljajući im u amanet da vjeruju u Jednog i Jedinog Boga, Svemogućeg Allaha. Dirljiv je ternutak opraštanja Jakuba, a.s., sa sinovima na samrtnom času. O tome Allah kaže: "Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" – "Klanjaćemo se" – odgovorili su – "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!" (El-Bekare, 133.) I zaista, mi nismo bili prisutni kada je Jakubu, a.s., došao smrtni čas, ali nam je Allah sačuvao svjedočanstvo o tome savjetujući nas šta da činimo kada nam se prikuči smrt. Čini se, ipak, da savjeti Jakuba, a.s., i njegov primjer nije i naš primjer, jer mnogo roditelja danas nastoji svojoj djeci u amanet ostaviti kuće, zemlju, auta ili neka druga dunjalučka blaga, dok je malo onih koji savjetuju, upućuju i insistiraju na vjeri i vjerovanju u Uzvišenog Allaha. Poslanici su divan uzor, ali očigledno ne za sve ljude.

preporod.com