POTIRANJE (BRISANJE) MEZHEBA, NAJOPASNIJA NOVOTARIJA
Riječi Uzvišenog: „Pitajte učene o onome što ne znate. (En-Nahl, 43)"
Složili su se islamski učenjaci da je ajet naredba, za one koji nisu upoznati sa propisom niti dokazom za njega, da slijede onoga koji je upoznat sa tim. Učinili su svi učenjaci usuli – fikha ovaj ajet najvažnijim osloncem za tvrdnju da je običnom čovjeku obavezno slijediti učenjaka – mudžtehida.
Pored ovog upućuje nas na to i slijedeći ajet: „Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod, kada im se vrate, da bi se Allaha pobojali". (Et-Tevbe 122)
Pouzdano se zna da je bilo među ashabima, radijallahu anhum, onih koji se nisu oslanjali, osim na fetve Ibn Abbasa r.a., tako da nisu pitali druge sem njega, a da pri tome niti jedan učenjak nije pronašao među ashabima nekog ko je poricao ovakve postupke.
Tako su Iračani dugo vremena živjeli slijedeći, isključivo, mezheb Abdullaha ibn Mes'uda r.a., koji se manifestirao kroz njegovu ličnost ili kroz ličnosti njegovih učenika, a da se pri tome nije našao niko, ko bi im to osporio.
Kao što su se stanovnici Hidžaza pridržavali mezheba Abdullaha ibn Omera r.a. i njegovih učenika, te se i ovdje nije niko našao ko bi porekao ispravnost ovog postupka.
Dugo vremena su u Mekki važile samo fetve 'Ata' ibn Ebi Rebbaha i Mudžahida, jer je halifin telal dao proglas da niko ne smije donositi fetve, osim ova dva imama, a da se, pri tome, niko od uleme iz generacije tabi'ina nije suprostavio ovakvom postupku halife ili naroda.
Zar poslije svega, tvrdnja o zabrani pridržavanja jednog određenog imama, nije ništa drugo do novotarija, koja nema svoga uporišta u vjeri!!!
