Potrošiš tone novca na šminku, odjeću, u šta trošiš svoj život?

Potrošiš tone novca na šminku, ovo mi stoji, ovo ne stoji, pa daj još ovu boju bolje mi ide s tenom, s bojom očiju…i tako godinama. Mnogo završi u kanti, mnogo proslijediš drugome koliko da rasteretiš fioke.

Potrošiš tone novca na odjeću, ove boje, one boje, za ovu priliku, za onu priliku…ovo je sada u modi, ono demode – baci…Nešto proslijediš drugome koliko da rasteretiš ormare, nešto završi u kontejneru.

Potrošiš tone novca na stvari koje ti ne trebaju, luster koji ti je dosadio, tepih koji ti ne ide sa zavjesama, zavjese promijeniš jer si vidjela ljepše u nekoj radnji, kuhinju promijeniš, jer je promijenila i koleginica i "dala ti ideju"….iako je i ona prethodna super funkcionisala.

Potrošiš tone novca na promašaje – telefon koji se brzo pokvario, foto aparat koji ti je ispao, naočare, torbe….dva put okačiš i zafrljačiš.

Potrošiš "tone vremena" prekrštenih nogu za stolom u nekoj kafeteriji nervozno vrteći stopalom od dosade, vrckajući palcem po telefonu i listajući notifikacije na fejsu – šta je ko danas jeo, s kim je bio, gdje se uslikao, šta misli i šta je odnekle prepisao pa kao svoju misletinu okačio; “tone vremena” na razne forume čitajući pitanja dokonih – gdje ima ovo da se kupi, gdje ovakve patike,gdje da uradi pirsing, gdje da zategne lice, ko da joj napravi baš ovakvu frizuru kao na slici koju je odnekle skinula, žalopojke o tome kako joj dijete ima temperaturu, tetki joj izašao osip, mamu joj boli koljeno – imamo li ikakvo rješenje….i toga unedogled.

Naravno, učestvuješ i sama u toj velikoj mahali, daš svoj doprinos “stručnim” komentarima, zahvalama, pusama, ikonicama kojima izražavaš svoje trenutne grimase, raspoloženja i svašta nešto…

I super. Sve je ok i super. Svi smo mi tu i lijepo nam je. Ali, da li ikad na kraju dana, na kraju sedmice, mjeseca, pa hajd i godine podvučeš crtu, podigneš pogled sa monitora i pitaš se: u šta sam potrošila dan, heftu, mjesec, godinu? Šta sam danas radila?

Ustvari, upitaj se: u šta trošim najljepše godine života, a svaka godina života je najljepša?
U šta? 
U šta? 
U šta?

Znam da je “teško” iščupati se kad kreneš kliziti niz dosadu i hvatati se za ekrane, velike ili male.
I ja sam dio ovog svijeta, i sve koristim što mi se svidi, i treba. Ali svakog dana sjednem i zapišem šta sam radila. Ako su samo 2-3 stavke u dnevniku, znači da sam previše bila dokona a to nisam primjetila. Previše mi je vremena otišlo niz vodu, možda sam i previše novca potrošila…Sve zapišem i sumiram sebe i svoj dan. Zato što to tako a i mnogo preciznije rade ona dva meleka koja nosimo na ramenima kojima je to jedini posao, ali koji oni besprijekorno rade.

U šta trošiš ono što zaradiš ili dobiješ na raspolaganje?
U šta trošiš svoju memoriju, mozak, svoju pamet, ljepotu, mladost, zdravlje, sposobnosti, znanje?

U šta trošiš svoj život?
Ja zapisujem u ovu moju crvenku… tek toliko da opominjem sebe, da se prekorijevam, da se kritikujem, da se mrdim sama sebi, da ne dam savjesti smirom.
Zapisujem – da sutra popravim ono što sam uprskala danas, 
da uradim bar stavku više nego ove dvije-tri danas, 
da ne dam sebi da ispod datuma stoji prazan list.

Dan ispunjen praznoćom je najgori dan.
A šta reći za insana koji je pun praznine?

(Sapucem ti kao Sara Sabri 3, SS, Sarajevo 2016.

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close