Poučna priča: Kakvo je ovo ludilo?

Jednom je jedan čovjek govorio :
-Ah, tražim jednog pametnog čovjeka, ali ne mogu da ga nadjem. Kada bih našao jednog pametnog pa da riješim ovu moju teškoću…
Kada jedan drugi čovjek ču ovo, reče mu :
-O, čisti čovječe! U mom gradu ima jedan koji je prepustio sebe ludilu. Uzjaše na jednu motku, a zatim sa djecom trči po sokacima… Ako tražiš nekog ko posjeduje mudrost i umjerenost, onda idi njemu…
Nakon ovoga, čovjek krenu u taj grad… Kada je stigao, počeo se raspravljati i na kraju pronadje čovjeka poznatog po ludili. Zaista, ono što je radio nije priličilo razumnom insanu. Uzjahao bi motku kao da je konj, a zatim bi išao od sokaka do sokaka…
Ugledao ga je izdaleka. Zastao je i gledao ga izvjesno vrijeme, a zatim mu viknu:
-O, ti koji si motku prisvojio kao konja, potjeraj, na tren, svoga konja na ovu stranu!
Ludak okrenu glavu i pogleda na stranu sa koje je došao glas, potjera konja i pridje mu. Skakao je, propinjao se, trljao norama o tlo, a zatim reče:
-Brzo, kaži, moj konj je veoma čudne naravi, udarit će te!
Čovjek ga začudjeno pogleda. Nije imao snage da kaže tajnu koja ga je morila. Medjutim, reče tek onako:
-Ja želim da se oženim, ali – kakvu ženu da uzmem?
Maloumni čovjek još jednom ošinu svoga konja pa mu reče:
-O, dobri čovječe! Na dunjaluku postoje tri vrste žena: jedna je briga, druga nesreća, a treća ukras. Ako uzmeš prvu, ne može ti biti draga, nećeš joj vidjeti vjernost, nećeš se nasladiti… Ne idi za njom… Druga: pola je tvoja, a pola pripada drugome. Treća: u potpunosti je tvoja! Gledaj da budeš prisan sa njom!
Ludak ponovo ošinu svog takozvanog konja i poče trčati sokacima. I čovjek poče trčati za njim i vikati:
-Stani!… Objasni mi ovo podrobnije. Ko su ove tri vrste žena?
Jahač povuče uzde, uperi svoj pogled u stranca i pažljivo poče objašnjavati:
-Prva žena je udovica sa djetetom, sva njena ljubav i njena duša usmjereni su na dijete od prvog muša…Sva njena pažnja ide njenom djetetu i njegovom ocu… Zato ti ne može biti u potpunosti drug. Druga je samo udovica. Razmišlja o danima koje je provela sa svojim prvim mužem i stalno se prisjeća starih uspomena. Treća je djevica, ona je poput svježe ruže, pripada tebi svim svojim bićem…
Ove ludakove riječi poput olovnog zrna udariše u čovjekovo srce. Medjutim, on ponovo potjera svog drvenog konja i pomiješa se sa djecom. Čovjek ponovo potrča za njim:
-Stani, o, veliki čovječe! Imam još jedno pitanje!…
Ludak podiže glavu u maniru lava i viknu:
-Mnogo pitaš!… Reci brzo o čemu se radi! Zakasnio sam sa igrom, hoću se igrati loptom!
Čovjek upita:
-O, znalče, i pored toga što posjeduješ takvu pamet i takvo znanje, kakva je ovo ludačka igra koju igraš?
Alim pod maskom ludaka reče:
-Napasnici ovog grada htjeli su da me postave za kadiju, a ja sam to odbio. Medjutim, oni nisu prihvatili moju odluku. Navaljivali su govoreći kako ne mogu naći učevnijeg i pametnijeg od mene. Vidjeh da se kao alim ne mogu spasiti od njihovih ruku, te ja “poludjeh”. Bolje biti lud nego kadija…
www.novihorizonti.ba