Poučna priča: Presuda Sulejmana, a.s.

Sulejman je bio mlad. Njegov otac Davud, alejhis-selam, ga je mnogo volio zbog njegove oštroumnosti i dobrog upravljanja stvarima.

Jedanput su ušla dva čovjeka koja su se prepirala kod vladara, vjerovjesnika Davuda (a Sulejman je tu bio prisutan), pa jedan od njih dvojice reče:

"Ja posjedujem zemlju i već sam je posijao. Napatio sam se dok voćke nisu dale plodove i dok žitarice nisu rodile”, – zatim je ukazao na spor zbog kojeg je došao i nastavio:  "Ovce ovog čovjeka su ušle u moju zemlju, pa nije ostalo ploda, niti žitarice na zemlji. Došao sam da ti presudiš među nama i da uzmeš moje pravo od vlasnika ovaca.”

Nakon što je vladar malo razmislio presudio je da se vlasniku ovaca oduzmu ovce i dadnu vlasniku zemlje. Time se kažnjava prvi, a nadoknađuje drugi.

Kada je oštroumni Sulejman čuo tu presudu, usprotivio se na lijep i ljubazan način i zatražio blagost u kažnjavanju.

Sulejman je želio da presudi između dva čovjeka presudom koja je bliže pravdi od presude njegovog oca. Njegov otac Davud mu je to dozvolio, pa Sulejman reče:

"Bolje je da vlasnik ovaca sije zemlju drugoga i zamori se na njoj sve dok ne sazriju plodovi i ne rode njene žitarice, a da drugi uzme ovce prvoga koliko je period od sijanja do žetve i da se koristi njima, s tim da ih ne kolje, a potom da svaki vrati imetak prvobitnom vlasniku na kraju tog perioda.”

Prisutni su bili zadivljeni Sulejmanovom presudom i radosno je prihvatili.

Obrada: www.novihorizonti.NET

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close