Predznak Sudnjeg Dana- UKRAŠAVANJE DŽAMIJA I NATJECANJE U TOME

Od predznaka Sudnjeg dana je ukrašavanje džamija raznim klesanjem i rezbarenjem a zatim hvalisanje tim džamijama. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neće nastupiti Sudnji dan dok se ljudi ne budu takmičili u ukrašavanju džamija." (Ahmed 3/134sahih)

U En-Nesaijevom rivajetu ovog hadisa se kaže: "Od predznaka Sudnjeg dana je da se ljudi takmiče u ukrašavanju džamija. " (En-Nesai 2/32 i Ibnu Huzejme,sahih)

Enes, radijallahu anhu, kaže: "Takmiče se ljudi u ukrašavanju džamija a u njih rijetko i malo odlaze." (sahih)

Ibnu Abbas, radijallahu anhu, kaze: "Vi ćete zasigurno ukrašavati džamije kao što su to radili Jevreji i Kršćani." (EI-Buhari 1/539)

Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, je branio da se džamije ukrašavaju jer to ometa klanjače za vrijeme namaza i smanjuje im skrušenost i koncentraciju u namazu. Kada je Omer, radijallahu anhu, naredio da se obnovi Poslanikova džamija u Medini onda je rekao: "Zaklonite svijet od kiše, i nemojte slucčjno da bojite crvenom ili žutom bojom pa da sa tim šarama ometate klanjače." (EI-Buhari 1/539)

Allah, dželle šanuhu, se smilovao Omeru, radijallahu anhu, ljudi se ne drže njegovog savjeta, pa se nisu čak zadovoljili ni sa crvenom i žutom bojom, nego su prešli sve granice u klesanju, rezbarenju i ukrašavanju dzamija. Čak se većina vladara nadmetala u gradnji i ukrašavanju dzamija kao što se to može vidjeti u mnogim islamskim zemljama.

Najavljeno je da ce nastupiti propast i uništenje kada se počnu ukrašavati džamije i okviri (omoti) mushafa i njegovi listovi. Ebu Derda', radijallahu anhu, je rekao: "Kada budete ukrašavali svoje džamije i korice i listove svojih mushafa (Kur'ana) doživjećete propast." (U drugom prenošenju ove Ebu Derdaove izreke se kaže da je to hadis/ govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pogledaj Silsiletul-ehadis-sahiha 3/337,hasen)

Munavi, komentator Džamius-sagira, kaže: "Ukrašavanje džamija i korica mushafa je zabranjeno jer to skreće pažnju i umanjuje koncentraciju, skrušenost i razmišljanje o onome što se uči. Po mišljenju učenjaka šafi'jskog mezheba, ukrašavanje džamija – pa čak i same Kjabe – sa zlatom ili srebrom je zabranjeno, a sa nečim drugim je mekruh (pokuđeno)."

Žalosna je činjenica da se ljudi i dan-danas natječu u ukrašavanju džamija, pa se čuje: "Hoćemo da nam džamija bude kao ta i ta." ili "mora biti viša od te i te munare, i mora imati toliko i toliko serefa," i tome slično.

Da se ne bismo pogrešno razumjeli i da ne bi neko rekao: "Ovaj hoće da nam džamija bude kao pojata ili tome slično, moram reći i slijedeće: "Dragi brate muslimanu, ako već praviš džamiju ili pomažeš njenu gradnju da li to radiš u ime Allaha, dželle šanuhu, ili u ime ljudi? Ako je praviš da ti se ljudi dive i da vide kako je lijepa, moram te odmah razočarati da od tog nemas nikakvog sevapa (nagrade) kod Allaha, dželle sanuhu, jer on prima samo ono što se uradi isključivo u Njegovo ime."

Mi moramo voditi računa da nam džamije budu funkcionalne i da služe svojoj svrsi. Dakle, ne smijemo dozvoliti da nam pravi plan (projekat za džamiju) covjek koji nikada ne klanja i koji ne zna propise onoga šta se u tom objektu treba da obavlja, pa makar to bio i najpoznatiji stručnjak i projektant. Žalosna je slika da je u dosta naših džemata, taj i taj stručnjak, pokušavajuci da izvede nešto "novo", napravio neke stubove na sred džamije i time omeo normalno redanje safova, a redanje safova je od sastavnih dijelova namaza. Treba džamije praviti funkcionalne, skromne, osvijetljene, sa ventilacijom, grijanjem i onim što je neophodno. Takode treba praviti poseban ulaz za žene. Sad će neko reći: "Eno ga hoće da dijeli svijet." Neću ja da dijelim svijet, nego hoću da, kada izlazim iz džamije, da se ne guram sa ženama, jer to nije, ni disko-klub a ni kino, to je džamija koja ima svoje propise i po njima se treba ponašati. Trebalo bi nastojati da kod gradnje džamije što više gledamo Allahov, dželle šanuhu, hatur a ne hatur ljudi, a prije svega pomenutog, trebamo nastojati da džamije što više posjećujemo, jer kakva je fajda od džamije u koju potrošimo toliko novaca i truda a onda u nju idemo samo za bajram ili čak ni tada. Prava ljubav prema džamiji se iskazuje baš u čestom odlaženju i prisustvovanju svakodnevnom džematskom klanjanju.

Molim Allaha, dželle šanuhu, da nam naša djela učini iskrenim i da nam pomogne da ih samo u Njegovo ime radimo i da nas za taj trud nagradi.

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close