PRIBLIŽIO SE RAMAZAN I TERAVIH-NAMAZ – ALLAHOVO UPOZORENJE ONIM IMAMIMA KOJI BRZO KLANJAJU TERAVIJU
Uskoro će nam ako Bog da stići i mubarek mjesec Ramazan. Teravih namaz je, pored pet propisanih namaza, kao nafila i duševno osvježenje, preporučen vjernicima i vjernicama kako bi što veći dio vremena, pogotovo u večernjim satima provodili u ibadetu. U našim krajevima vjernici u velikom broju prisustvuju teravih-namazu u džematu, što nas, svakako, sve raduje. Međutim, ovom prilikom želimo naglasiti da je teravih-namaz kao i svaki drugi namaz, i da uslovi koji važe za ispravnost svih drugih namaza – važe i za ovaj namaz.
S obzirom na veći broj rekata i na duže vrijeme koje je potrebno za obavljanje teravih-namaza pojedinci, iz ubjeđenja da je teravih-namaz potrebno brže obaviti, svjesno ili nesvjesno zapostavljaju jednu bitnu stavku koja je uslov za ispravnost svakog namaza, pa tako i teravije. Naravno, radi se o ta’dilu-l-erkanu ili, smirivanju tijela u svakom dijelu namaza. To se posebno odnosi na ruku’, stajanju poslije ruku’a, sedžde i sjedenje između dvije sedžde. Koliko su ti segmenti namaza bitni možemo zaključiti iz hadisa Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, a u kojem stoji da je jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s, ušao u džamiju, a za njim i neki čovjek. Klanjao je, potom je prišao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i nazvao mu selam. On mu uzvrati na selam i reče: ‘Vrati se i klanjaj, jer ti, uistinu, nisi klanjao.’ Čovjek se vrati, klanja na isti način kao i ranije, potom priđe Poslaniku, s.a.v.s, i nazva mu selam. On mu uzvrati i reče: ‘Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.’ Tako je uradio tri puta, a onda mu taj čovjek reče: ‘Tako mi Onoga koji te je s Istinom poslao, ja ne znam bolje od ovoga, pa me poduči.’ Poslanik reče: ‘Kada budeš htio obaviti (stupiti u) namaz donesi početni tekbir, zatim prouči što (znaš) iz Kur’ana, a onda idi na ruku’. Ostani na ruku’u sve dok se u potpunosti ne umiriš. Zatim se podigni sa ruku’a potpuno se uspravivši (dok se potpuno ne uspraviš), a onda idi na sedždu. Na sedždi se potpuno umiri, potom se podigni i na sjedenju se (također) potpuno umiri. Tako radi tokom cijeloga namaza.’ Sličan hadis prenose i Ammar b. Jasir i Rifa’a b. Rafi’, r.a.
Iz navedenog hadisa jasno se da zaključiti da je potpuna smirenost u svim dijelovima namaza uslov bez čijeg ispunjenja namaz nije valjan. Da to nije slučaj, Poslanik, s.a.v.s, ne bi vraćao čovjeka da ponovi namaz. Ibn Hadžer el-Askalani veli: ‘Čovjek je klanjao namaz nabrzinu, ne upotpunjujući ruku’ i sedždu i ne poštujući principe ta’dilu-l-erkana.’ Neosnovano bi bilo konstatirati da to važi samo za farz-namaze, jer se i u navedenom slučaju, najvjerovatnije, kako i sam Ibn Hadžer navodi, radilo o tehijjetu-l-mesdžidu, dakle, nafili.
A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju. ( Al-Ma’un 5,6)
