Priče iz Kur’ana – Kazivanje o Sabi (Ibn Kesir)

Uzvišeni Allah kaže: ’’Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. ’Je­dite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; ka­kav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!’ Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vr­tove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?! A između njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. ’Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni!’ Ali oni rekoše: ’Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom puto­vanja naših!’ — i ogriješiše se prema sebi, i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahval­nog.” (Sebe’, 15-19.)
Genealozi, među kojima je i Muhammed ibn Ishak, kažu da je ime Sebe’a bilo Abdu-Šems ibn Ješdžub ibn Ja'reb ibn Kahtan. On je bio prvi koji je uzimao ratni pli­jen i bio je veoma darežljiv prema ljudima. Es-Suhejli kaže: “Prenosi se da je on bio prva okrunjena ličnost, a neki učenjaci kažu da je bio musliman i da je pisao po­eziju u kojoj je donio dobre vijesti o dolasku poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Ovo posljed­nje kazivanje se pripisuje Ibn-Dija’u u njegovoj knjizi ko­ja nosi naslov: ”Et-Tenviru fi Mevlidi-l-Beširi-n-Nezir”.
ImamAhmed kaže: ’’Rekao mije Ebu-Abdurrahman, od Abdullaha ibn Luha’ija, od Abdullaha ibn Da'le, koji je rekao da je čuo Abdullaha ibn Abbasa da kaže: ‘Neki čovjek je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o Sebe’u, da li je to bio čovjek, žena ili zemlja, pa je on rekao: ‘Uistinu, to je bio čovjek, kojem su bila ro­đena deseterica sinova. Šesterica od njih su se nastanili u Jemenu, a četverica u Samu (Siriji). Oni u Jemenu su bili: Mizhadž, Kinda, Ezd, Eš'arije, Enmar i Himjer. A oni koji su se nastanili u Siriji su bili: Lahm, Džuzam, Amile i Gassan.’ ’’ Onaj koji je pitao je bio Ferve ibn Musaik El- Gatifi.
Ovo znači da naziv Saba obuhvata sva ova plemena. Među njima su takođe bili Et-Tebabi'a (jedn. Tubbe’) u Jemenu. Njihovi su kraljevi nosili krune, kao što su to činili kraljevi Perzije. Arapi su nazivali sve one koji su vladali Jemenom i Hadramevtom ”tubbe‘”, kao što su nazivali kraljeve Sirije i Arabijskog poluotoka ’’cezarom”, vladara Perzije “kisrom”, vladara Egipta ’’faraonom”, vla­dara Abesinije ’’negusom’’, a vladara Indije “ptolomejom”. Belkisa je bila među Himjerovim kraljevima, koji su vladali Jemenom. Živjeli su u sreći i rahatluku, u obi­lju hrane: voćem, usjevima i ostalim. Bio je to pravedan narod koji je slijedio Pravi put, ali, kada su se okrenuli od Allahove milosti i zanijekali je, neizbježno su prizvali na sebe i svoj narod uništenje i propast.
Muhammed ibn Ishak prenosi od Vehba ibn Munebbiba, koji kaže: “Uzvišeni Allah im je poslao trinaest pos­lanika.” Es-Sadi tvrdi da im je Uzvišeni Allah poslao dva­naest hiljada poslanika. Allah zna najbolje.
Pošto su zamijenili uputu stranputicom i poklonili se pred Suncem umjesto pred Uzvišenim Allahom, što se dogodilo u razdoblju Belkise i njenih predaka i što je nastavljeno sve dok Allah nije na njih poslao poplavu popuštanjem brane. Uzvišeni Allah kaže: ”Ali oni su ne­zahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga dru­gog do nevjernika, nezahvalnika?!”
Mnogi učenjaci spominju da je brana u Ma'rebu bila izgrađena da zadrži vodu u dolini između dvije velike planine, pa kada je voda porasla, narod je počeo da sadi voćnjake i razno povrće. Također, kaže se da je graditelj brane bio Sebe’ ibn Ja’reb, koji je promijenio smjer vo­dotoka kroz sedamdeset dolina, natjeravši vodu u nju. Pored toga, on je izveo vodu iz trideset vrela i jama, ali je umro prije nego što je to završio. Zato je to dovr­šio himjerski narod, a pokrivalo je površinu od jedne kvadratne milje. Tako su živjeli u sreći i izobilju. Katade i drugi su kazali: ’’Žena bi išla ispod drveća, no­seći na glavi korpu za branje voća, a plodovi su sami padali i punili je, bez ikakvog truda i branja, tako ih je mnogo bilo i tako su bili zreli.” I kazali su da je vazduh, koji su udisali, bio tako čist i svjež da ni komaraca, ni buha, niti drugih insekata nije bilo u njihovoj zemlji. Uzvišeni Allah kaže: “Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. ‘Je­dite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; ka­kav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!’ ” (Sebe’,) I kaže: ”… i kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako bu­dete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.”(Ibra­him, 7.)
I, kada su oni počeli obožavati druge, umjesto Svemogućeg Allaha i osiono se ponašati prema Njegovoj milosti, zatražili su od Njega, da razdaljine tokom nji­hovih putovanja budu duže — a rastojanja medu njima su bila lahka, zbog čega su putovali bezbjedno, i noću i danju. Tako su zatražili da se ono što je dobro zami­jeni onim što je loše, poput Izraelićana koji su zatražili od Svemogućeg Allaha da im se zamijene mana i prepe­lice — povrćem, krastavicama, pšenicom, lećom i crve­nim lukom. Zbog toga su bili lišeni velikog blagoslova i obilne milosti, njihova zemlja je uništena, a oni su se razišli posvuda. Uzvišeni Allah kaže: ”Ali oni su neza­hvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili.” Mnogi učenjaci kažu da je Uzvišeni Allah poslao miševe ili pacove na temelje brane i, kada to oni primijetiše, doniješe mačke da ih pojedu, ali je sve bilo uzalud. Teme­lji su oslabili i, konačno, brana je popustila, pa je voda sve potopila. Njihova Lijepa stabla voća su zamijenjena, kako Uzvišeni Allah kaže, u nevaljala: ”…i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gor­kim i tamariskom” i ’’…neznatnim lotosom divljim“, od kojeg su dobijali samo sitne lotosove plodove, koji su bili neznatni u odnosu na bezbrojne bodlje koje imaju. Uzvišeni Allah kaže: ’’Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalni ka?!’’, tj. Mi oštrom kaznom kaž­njavamo samo one koji u Nas ne vjeruju, protivrječe Na­šim poslanicima, ne slušaju naše naredbe i prelaze Naše granice.
Uzvišeni Allah kaže: ”… i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo”, tj. nakon uni­štenja njihovih vrtova, imanja i zemlje, oni su morali otputovati i odseliti se. Tako su se razišli u razne krajeve zemlje. Neki od njih su doselili u Hidžaz, a Huza’a je do­selio u Meku. Neki su doselili u Medinu i bili su prvi koji su je nastanili. Zatim su ih slijedila tri židovska plemena: Benu-Kajnuka, Benu-Kurejza i Benu-Nadir. Židovi su se udružili sa Evsom i Ilazredžom i tu živjeli (do vremena poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem). Neki od njih su se preselili u Šam (Siriju) i nakon toga su prešli na kršćanstvo: Gassan, Amile, Bahra, Luham, Džuzem, Tanuh, Taglub i drugi.
Muhammed ibn Ishak u svome životopisu poslanika, Kitabu-s-Sira, kaže daje prvi koji je napustio Jemen, pri­je poplave sa brane, bio Amr ibn Amir El-Luhami. Luham je bio sin Adi ibn El-Haris ibn Murre ibn Ezd ibn Zejd ibn Muha’ ibn Amr ibn Urejb ibn Ješdžub ibn Zejd ibn Kehlan ibn Sebe’. Također, Ibn-Hišam kaže: “Luham ibn Adi ibn Amr ibn Garib ibn Sebe’.” Ibn-Ishak kaže: “Razlog njegovog napuštanja Jemena, kako mi je kazao Ebu-Zejd El-Ensari, bilo je to što je vidio miša, ili pacova, kako kopa ispod brane Ma'reba, koja je korištena da za­drži vodu iznad, pa je shvatio da brana neće dugo po­trajati i odlučio da ode iz Jemena. Kako bilo, on je ob­manuo svoj narod naredivši svom najmlađem sinu da ga ošamari pred svijetom. Sin je učinio šta mu je bilo naređeno, a Amr je kazao: “Nikad neću živjeti u mjestu u kojem me ošamario moj najmlađi sin.” I ponudio je svoju imovinu na rasprodaju. Plemić iz Jemena je rekao: “Uhvatite priliku što se Amr naljutio i kupite svu nje­govu imovinu.” Tako je krenuo sa svojom djecom i nji­hovim potomstvom. Ezd je kazao: ”Mi nikada ne bismo napustili Amr ibn Amira”, pa su prodali svoju imovinu i pridružili mu se u njegovom bijegu (ne znajući njegove stvarne namjere). Stigli su u zemlju Ak, čiji su se sta­novnici protiv njih borili, i nekada bi nadvladali jedni, a nekada drugi.
 Konačno, oni su napustili zemlju Ak i rasuli se po raz­nim zemljama. Ibn-Džefne ibn Amr ibn Amir je otišao u Šam (Siriju), Evs i Hazredž su otišli u Jesrib (Medinu), Huza’a je otišao u Merran, Suratski Ezd je otišao u Es- Surat, a omanski Ezd je otišao u Oman. Zatim je Uzvi­šeni Allah poslao poplavu na branu i ona se potpuno urušila. Kur'an Časni nosi svjedočanstvo o ovom doga­đaju.
Es-Sadi prenosi slično, a Muhammed ibn Ishak kaže da je Amr ibn Amir bio svećenik. Drugi kažu da je nje­gova žena bila Tarifa bint El-Hajr El-Himjeri i da je i ona bila svećenica. Ona je predskazala uništenje nji­hove zemlje, pa pošto su vidjeli predznaku tom pacovu ili mišu, učinili su to što su učinili. A Allah najbolje zna! Njihova čitava priča je spomenuta u egzegezi (tumače­nju Kur’ana) preko Ikrime od Ibn Ebi-Hatima.
             Svakako, nije cijeli narod Sabe otišao iz Jemena na­kon rušenja brane, već je većina tamo ostala. Samo je narod brane (Ma'reb) otišao i raširio se po Zemlji. Ovo je iskazano u hadisu spomenutom ranije, koji prenosi Abdullah ibn Abbas, da se većina Jemenaca nije iselila iz Jemena. Otišla su samo četiri plemena, a šest ih je os­talo, Oni su tamo nastavili živjeti i oni i njihovi nasljed­nici su zadržali svoju vlast, osim u periodu od sedam­deset godina kada su je bili lišeni od strane vojske pos­lane od Negusa, a kojom su komandovali Ebreha i Erjat. Zatim je ona bila ponovo stečena od strane Sejfa ibn Zi- Jezena El-Himjerija kratko prije rođenja poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je poslao u Jemen Aliju ibn Ebi Taliba i Halida ibn El-Velida, pa Musaa El-Eš‘arija i Mu‘aza ibn Džebela da pozovu narod da prigrle islam. Zatim je El-Esved El-Ansi zauzeo Jemen i istjerao izaslanike Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tokom perioda Ebu-Bekra Es-Siddika, El-Esved El-Ansi je ubijen, a muslimani su preuzeli vlast u Jemenu.

http://www.pokajanje.com/