Prisjetimo se velikana koji je umro na današnji dan 17. augusta – Husein-kapetan Gradaščević

Na današnji dan, 17. augusta 1834. godine u Istanbulu je u 32. godini, pod čudnim okolnostima, umro Husein-kapetan Gradašćević. Za vrijeme svog kratkog života postigao je nešto što mnogi ne uspijevaju u znatno dužem razdoblju: postao je poštovan vojskovođa, pobjednik nad osmanskom vojskom na Kosovu, pravi lider čiji se politički utjecaj nije ograničavao samo na jednu, muslimansku zajednicu, beg koga su cijenili ostali begovi (osim dijela hercegovačkih begova) i koga su poštovali njegovi kmetovi, ali ga je zbog pobune protiv moćnog Osmanskog carstva sultan proglasio „nevaljalcem“ i naredio da ga se pogubi. (Edvin Alijanović)

Husein-kapetan Gradaščević rođen je 1802. godine u porodici koja je na prelazu s 18. u 19. stoleće bila jedna od najsnažnijih bosanskih begovskih porodica.

O njegovoj mladosti zna se jako malo, ali se zna da je rastao u veoma turbulentnom vremenu za Bosnu i Hercegovinu i da je rano je ostao bez roditelja.

Gradaščevići su bili kapetani gradačačke kapetanije na čije je čelo Husein-kapetan došao 1821. godine, nakon smrti njegovog brata Murata.

Nije dugio trebalo da  Husein-kapetan Gradaščević, koji je tokom svog kapetanstva razvio reputaciju mudrog vladanja i tolerancije, postane jedan od najpopularnijih osoba u Bosni.

Deset godina kasnije izabran je za vođu pokreta za Bosansku autonomiju čime je praktično postao bosanski vladar. U kasnim dvadesetim godinama devetnaestog stoljeća, sultan Mahmud II je uveo osmanlijske refome i ukinuo janičare što je dovelo do velikih negodovanja u Bosni.

Početkom tridesetih godina dvadesetog stoljeća u Bosni je održano nekoliko sastanaka koje su rezultirale zaključcima među kojima se tražilo obustavljanje uvođenja nizami-džihada (nove vojske, nove uniforme i novog načina uvježbavanja), te se tražilo ukidanje bosanskog namjesništva i uvođenje autonomije.

Gradaščević je 31. maja uputio poziv u kojem je zahtijevao da se svi ajani smjesta pridruže njegovoj vojsci, zajedno sa svim pripadnicima bosanskog naroda koji su to željeli.

Njegov novi status je ozvaničen tokom svebosanskog saboraodržanog 12. septembra u Sarajevu. Ispred Careve džamije prisutni su položili zakletvu na Kur´anu da će biti odani Gradaščeviću i objavili da, uprkos potencijalnoj propasti i smrti, neće biti odustajanja.
U tom trenutku Gradaščević nije bio samo vrhovni zapovjednik, nego iglavna civilna vlast u Bosni. Osnovao je sud, i nakon što se udomaćio u Sarajevu, preselio je centralnu vlast Bosne u Travnik, napravivši od njega de facto glavni grad pobunjene Bosne

Za bosanskog vezira proglašen je 12. septembra u Sarajevu ispred Careve džamije čime je postao, osim vojne i civilna vlast u Bosni. Preselio je iz centralnu vlast Bosne u Travnik, napravivši od njega de facto glavni grad pobunjene Bosne.

Ključna borba se dogodila 4. juna na Stupu, mjestu između Sarajeva i Ilidže. Pred kraj bitke snage pod komandom Ali-paše Rizvanbegovića i Smail-age Čengića s leđa napale vojsku koju je predvodio Gradaščević. Vojska se povukla u Sarajevo, a Gradaščević je pobjegao u Gradačac.

Proglašen je izdajnikom, nakon čega je morao napustiti Bosnu. Nakon nekoliko dana pregovora, krenuo je prema Austriji gdje je očekivao da će biti tretiran kao bosanski vezir, a bio je pritvoren gotovo mjesec dana.

Krajem 1832. godine pristao je da se vrati na Osmanlijsku teritoriju, ali mu je uvjetovano da ne smije kročiti u Bosnu, te je otputovao u Beograd, a nakon toga i u Istanbul gdje je preminuo 17. augusta 1834. godine.

Gradaščević, poznat i kao Zmaj od Bosne, danas je slavljen kaobosanski narodni junak i jedan od najuglednijih ličnosti bosanskohercegovačke historije.

(radiosarajevo.ba)