Prve generacije muslimana su na Kur'an gledale kao na pisma koja im je Allah slao

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda, a.s., kojeg je Allah odabrao za Svog posljednjeg poslanika preko kojeg je objavio Svoju posljednju objavu Kur'an kao uputu i najbolji program za odgoj duše i srca i izgradnju ljudske ličnosti, kao što stoji u ajetu: ”Uputa kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje.” (El-Ma'ida, 16.).
Svaki Allahov poslanik imao je određenu mu'džizu (nadnaravno čudo) kao dokaz njegovog poslanstva. Musa, a.s., je imao štap koji se pretvarao u zmiju. U njegovo vrijeme je posebno bio rasprostranjen sihr, pa je on svojom mu'džizom razotkrio i uništio laži i obmane sihirbaza. U vrijeme Isaa, a.s., medicina je bila u usponu, pa mu je Allah dao da na nadnaravan način liječi gubavce, slijepe i mnoge druge bolesti.

Kur'an je najveća Muhammedova, s.a.v.s., mu'džiza

A što se tiče Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovo vrijeme bilo je obilježeno govorništvom i pjesništvom tako da su poznati i nadareni pjesnici bili izuzetno cijenjeni i uvažavani. Ali, kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa Kur'anom i počeo im ga učiti i citirati, pred njegovom uzvišenošću i nadnaravnošću ostali su zapanjeni najveći pjesnici i ljubitelji lijepe riječi, tako da se jedan od vođa Kurejša, Velid ibn Mugire, zaklinjao Latom i Uzatom, da Kur'an ima nadnaravnu ljepotu i slast i da nadvisuje svaki govor, a da njega ništa ne može nadvisiti.
Kur'an je usmjeren i upućen insanu, čovjeku kao takvom i u Kur'anu je, na osnovu te izvorne insanske veze, čovjek čovjeku brat. Onda nije čudo što Kur'an i protivnike Allahovih poslanika naziva njihovom braćom, kao što je u ajetu:
I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Nuh reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?” (Eš-Šuara’, 105.)
Kur'ansko pravilo glasi: ”O ljudi, mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (El-Hudžurat, 13.)
Kada se obraća idolopoklonicima Mekke, Kur'an im se obraća riječima ”o ljudi”, a ne ”o mušrici”, što je potvrda kur'anskog poštivanja ljudske ličnosti.
Kur'an ne zapostavlja ni dunjaluk ni ahiret, već svakome od njih daje onoliko pažnje koliko je zavrjeđuje. U tom smislu, kur'ansko pravilo glasi: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” (El-Bekara, 201.)
Ibn Asakir prenosi hadis od Enesa, r.a., u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nije dobar od vas onaj koji ostavi dunjaluk radi ahireta, niti ahiret radi dunjaluka, pa onda izgubi oba svijeta.”
Kur'an veliku pažnju pridaje znanju i razumu i zabranjuje slijepo slijeđenje. Neki učenjaci su kazali da je objavom ”Ikre” – ”uči!”, započela nova epoha ljudskog roda i da je Platonova ideja o vladanju državom najboljih, najpametnijih i najmudrijih, ostvarena tek u vrijeme Poslanika, a.s., i četverice pravednih halifa.
Na temelju Kur'ana, prve generacije muslimana izgradile su izvanrednu civilizaciju čiji tragovi se osjećaju na svim dijelovima svijeta. Civilizaciju koja počiva na tevhidu (monoteizmu) i jasnoj akidi i vjerovanju u sve Allahove Knjige, civilizaciju koja počiva na učenju i nauci i koja afirmira korisno znanje, civilizaciju koja se temelji na moralu i moralnim vrijednostima i koja poziva u dobročinstvo i činjenje dobra svim ljudima.
Kur'an je izgradio generaciju ljudi koji su promijenili tokove povijesti i ostavili neizbrisivi trag u toj povijesti i najljepši primjer islamskog ponašanja i odnosa prema životu. Jedan od tih primjera je svakako i poznati ashab, Abdullah ibn Mes'ud, koji je bio i ostao primjer Kur'ana koji ”hoda” zemljom.

Ljudi koji su bili hodajući Kur'ani

ad

Abdullah ibn Mes'ud je bio siromah, čoban koji čuvao ovce bogatašima Mekke, a posebno je bio poznat kao čoban Ukbeta ibn Ebi Muajta. Međutim, on je bio šesti čovjek po redu koji je primio islam. Jedanput dok je čuvao ovce po velikoj vrućini, naišli su Poslanik, s.a.v.s., i Ebu Bekr i zatražili mlijeka, a on im je rekao da je povjerljiv čoban i da im ne može dati mlijeka na svoju ruku. Bili su zadivljeni njegovim povjerenjem i poštenjem, pa je Poslanik, s.a.v.s., tražio da mu dovede žensko janje, koje se uopće ne muze. Ibn Mes'ud se začudio takvom zahtjevu i pitao se šta će mu žensko janje koje se ne muze?! Nakon što ga je doveo, Poslanik, s.a.v.s., je uzeo janje i svojom mubareć rukom prešao preko tek zarudjelog vimena i mlijeko je počelo teći. Ibn Mes'ud je ostao zapanjen tim prizorom i to ga je navelo da napusti čobanski posao, primi islam i pridruži se Muhammedu, s.a.v.s. Od tada je želio da služi isključivo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. I ne samo to, već je postao toliko blizak njemu da je Ebu Musa el-Eš'ari rekao: ”Mi smo smtarali da je Ibn Mes'ud dio Poslanikove porodice.” Naučio je od Poslanika, s.a.v.s., najljepše osobine: iskrenost, hrabrost, skromnost, darežljivost, mudrost u pozivanju ljudi u islam, ljubav prema ljudima, učenost itd.
Ovako je bivši čoban i sluga, Ibn Mes'ud r.a., opisao svoju bogobojaznost i strah od grijeha: ”Iskren vjernik svoj mali grijeh vidi kao brdo koje će se strovaliti na njega, a licemjer ustrajava u svom griješenju i velike grijehe vidi kao mušicu koja mu je pala na nos i on je malim pokretom ruke otjera.” U potpunosti je shvatio suštinu života i vrijednost vremena, pa je govorio: ”Najmrže mi je vidjeti čovjeka koji je besposlen, niti radi nešto za dunjaluk niti za ahiret.”
On i njemu slični uspjeli su uraditi za nekoliko godina što cijele nacije ne mogu za nekoliko stoljeća. To su ljudi koje je odgojio Kur'an i za njih nije bilo prepreke. Lijep ahlak i bogobojaznost pokazivali su u svakoj situaciji, kur'anska uputa se s njima organski saživjela, svejedno bili siromašni ili bogati, bili vladari ili čobani. Nisu bili ponizni i puzavi kao slabići i siromasi, niti oholi kao vladari, kao što je danas slučaj sa mnogim muslimanima.
Jedanput je halifa Omer ibn Hatab, r.a., krenuo na umru i na putu do Mekke sreo je Amra ibn Nafia, namjesnika Mekke, pa ga je upitao: ”Koga si ostavio za namjesnika u Mekki?” Odgovorio mu je: ”Ostavio sam Ibn Ebzu.” ”A ko je on?”, upitao je Omer. ”Jedan od oslobođenih robova”, odgovorio je Amr. Onda ga je halifa Omer, r.a., upitao: ”Kako je moguće da takvog čovjeka odrediš za svog zamjenika?!” Amr je odgovorio: ”Da, moguće je, tako mi Allaha, jer on dobro poznaje Allahovu Knjigu i njene propise.” Tada je halifa Omer rekao: ”Tako mi Allaha, ja sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Allah Kur'anom neke ljude uzvisuje, a neke unizuje.”’ Ibn Ebza je bio oslobođeni rob, Ibn Mes'ud je bio čoban, ali ih je Kur’an uzdigao onda kada su ga istinski zavoljeli, učili i primjenjivali.

Ovo su primjeri ljudi koji su Kur'an nosili u svojim srcima i životima, a ne primjeri onih koji islam i Kur'an nose samo na jeziku.
Musa ibn Nusajr je osvojio Magrib i bio veliki vojskovođa u Endelusu. Kada je njegov izaslanik Ali ibn Rebbah došao halifi Velidu, rekao mu je: ”Musa Ibn Nusajr je osvojio u Endelusu sve što se moglo osvojiti. Allah mu je u potpunosti otvorio vrata pobjede. Neki njegovi saradnici su mu govorili: ‘Dokle više, kuda nas vodiš, zar nije dosta, izginut će ti vojska?!’ Odgovorio im je: ‘Tako mi Allaha, kada bi naši neprijatelji pobjegli u Rim, ja vjerujem da bi mi Allah omogućio da ih stignem i da ih pobijedim.”’
Sreo se jedanput sa halifom Sulejmanom ibn Abdulmelikom i započeli su razgovor. Halifa Sulejman upitao je Musa ibn Nusajra: ”Šta je to u čemu si tražio utjehu i pribježište u toku planiranja borbe i tolikih bitaka?” Odgovorio je: ”Oslonac na Allaha i upućivanje dove samo Njemu.” Halifa ga je zatim upitao: ”Jesi li ti, kao komandant, bio u utvrđenju, na nekom isturenom komandnom mjestu, ili si bio u borbi?” Odgovorio je: ”Ja sam u borbi bio prvi i predvodio sam vojsku, a nisam se skrivao da bi sačuvao svoj život. Znao sam šta mogu učiniti sa svojom sabljom i tražio sam pomoć od Allaha i nisam imao straha i brige.” Na kraju je halifa Sulejman tražio da mu opiše Biznatince, pa je Musa ibn Nusajr rekao: ”Oni su lavovi u svojim utvrđenjima, crni orlovi na svojim konjima, a prave žene u svojim lađama. Kad god ugrabe priliku da iznenada napadnu iskoriste je, a kad vide da će biti poraženi, brzo bježe u brda i u tome ne vide sramote.”

Kako se odnositi prema Kur'anu?

Uloga Kur’ana u životu muslimana je ”da bude opomena onome ko je živ” (Li junzire men kane hajjen). Zašto? Zato da bi o njegovim ajetima razmišljali (Lijeddebberu ajatih) i da bi po njegovim uputstvima živjeli, a ne da bi Kur'an, radi berićeta, držali na posebnom mjestu u kući, u zlatnim kutijama, pozlaćenim peškirima, niti da bi ga samo mrtvima učili.
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Kur'an, kako prenosi Aiša, r.a., čulo se nešto poput zujanja pčela, i kada bi proučio ajete o milosti, molio je Allaha za milost, a kada bi proučio ajete o kazni, utjecao se Allahu od kazne. Znači zastajao je nakon svakog ajeta, razmišljao o njemu i u tome je uživao, jer je to ibadet.
Prenosi se da je jedan čovjek iz Jemena došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga poduči islamu, pa je Muhammed, s.a.v.s., naredio ashabu Ebu Zerru, r.a., da poduči tog čovjeka osnovama vjere islama. Ebu Zerr je sjeo sa njim i proučio mu suru El-Zilzal, pa kada je došao do ajeta: ”Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga”, čovjek je zaplakao i rekao: ”Dosta mi je ovo što sam čuo. Zar će naš Gospodar vagati djela koja su koliko trun?!”
Taj čovjek je tek došao da se upozna sa islamom i odmah, nakon nekoliko citiranih ajeta, shvatio suštinu vjere. To su te prve generacije muslimana koje su razmišljale o kur'anskim značenjima i porukama, a nisu samo onako učili Kur'an. Zato ih je Allah učinio vođama čovječanstva.
Hasan b. Ali, r.a., rekao je: “Prve generacije muslimana su na Kur'an gledali kao na pisma koja im je njihov Gospodar slao, i zbog toga su ih pomno iščitavali, o njima su razmišljali noću a nedostajala su im danju.” (Imam En-Nevevi, El-Tibjan, str. 28.)
Ibjul-Kajjim el-Dževzijje je rekao: “Ko bude slušao učenje Kur'ana, neka zamisli kao da ga sluša izravno i direktno od Allaha, dž.š.!” (Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, Medaridžul-Salikin, I/504.)
Neka nam ovi primjeri budu istinska inspiracija i podstrek da se u ovom mubarek mjesecu ramazanu posvetimo učenju, proučavanju Kur'ana, razmišljanju o njegovim porukama i primjeni njegovih propisa i uputa u našem životu kako bi ostvarili istinski preporod i uspjeh na oba svijeta.
Islamski učenjak, Sirhindi, je rekao: ”Ramazan je mjesec Kur'ana i zato je u njemu i objavljen. On je u sebi sakupio sva dobra i berićet, i svako dobro i berićet koje snalaze ljude u toku godine samo su kapi iz ovog ramazanskog mora, mnoštvo dobra u njemu uzrok je mnoštva dobra u drugom danima. Ko bude činio dobra djela u ovom mjesecu, njega će pratiti uputa ka dobrim djelima cijelu godinu, a kome ovaj mjesec prođe u besposlici i grijehu, takva će mu biti i cijela godina.”
A Ibn Mes'ud, r.a., je govorio: “Onaj ko voli Kur'an – taj voli Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.!” (Taberani)

Izvor: islampress

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close