Prvi dan Kurban-bajrama najvrjedniji je dan u godini, evo zašto

Pripremio: Semir Imamović

Jedna od važnih karakteristika islamskog vjerozakona (Šerijata) jeste da on, svojim konceptom „umnogostručavanja nagrade“, stimuliše svoje sljedbenike na činjenje dobra kojim će steći Božiji blagoslov, naklonost, dobro i milost. U tom smislu, odredio je posebna vremena i mjesta za činjenje dobrih dijela, u kojima se nagrada i stepeni kod Allaha, dželle šanuhu, progresivno uvećavaju. Gotovo da nema mjeseca, a da u njega, kao podsticaj i stimulativ, nisu utkane neke odlike i vrijednosti, koje učinjenim dobrim djelima u njima, daju na vrijednosti, značaju i nagradi. Upravo je prvih deset dana zul-hidžeta, u kojima se trenutno nalazimo, a u kojima je dobro djelo vrijednije nego u drugim danima u godini, i u kojima se nalaze dva posebna dana, Dan Arefata u kome Allah, dželle šanuhu, najviše ljudi oslobodi od vatre, i čiji post briše grijehe učinjenje u prethodnoj i narednoj godini, i Dan „nahra“ – žrtvovanja kurbana, najveći i najvredniji dan kod Allaha, najbolji primjer podsticajnog/motivacijskog aspekta islamskog vjerozakona. Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Najveći/najvrjedniji dan kod Allaha je „jevmun-nahri“, a zatim „jevmul-karri“. (Ebu Davud, a vjerodostojnim ga je ocijenio Albani). „Jevmun-nahri“ je prvi dan Kurbanskog bajrama i Dan „Velikog hadža“. Naziv „Dan Velikog hadža“, dobio je po velikom broju islamskih obreda koji se obavljaju u njemu, kao što su boravak na Muzdelifi, bacanje kamenčića na Veliko džemre, klanje kurbana, obredno brijanje i šišanje kose, hadžski tavaf (tavaful-ifada) i Bajram-namaz. Na pitanje koji dan je najvrjedniji: Dan Arefata ili petak ili Ramazanski bajram ili Dan „nahra“, poznati islamski učenjak Ibn Tejmija odgovorio je: „Hvala Allahu. Najbolji dan u sedmci je petak/džuma, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, a najbolji dan u godini je „jevmu-nahri“ (prvi dan Kurban-bajrama). Neki učenjaci su smatrali da je Arefat najbolji dan u godini, ali ispravno je prvo, jer se u Sunenima prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najveći/najvrjedniji dan kod Allaha je „jevmun-nahri“, a zatim „jevmul-karri“. Također, „jevmun-nahri“ je Dan „Velikog hadža“ u mezhebu imama Malika, Šafije i Ahmeda.“

Na temelju ove činjenice, ali i spoznaje da se blagodati uvećavaju zahvalom (izvršavanjem Božijih propisa), a gube nezahvalnošću (griješenjem i nepokornošću), musliman treba učiniti sve da ove mubarek i blagoslovljenje dane provede u znaku ibadeta, veličanja Allaha, dželle šanuhu, jačanja svoje veze sa Allahom, dželle šanuhu, istinskim Darovateljem, i činjenju dobrih dijela i dobročinstva. Ono što će mu značajno pomoći u izvršenju ove plemenite zadaće/misije jeste pridržvanje sljedećih propisa i adaba:

Kupanje prije odlaska na bajram-namaz, što je bila praksa nekih ashaba (Abdullah ibn Omer), kao što prenosi Malik u „Muvetti“, br. 384. Rekao je šejh Albani: „Prenosi Ferjabi od Seida ibn Musejjiba da je rekao: „Tri su suneta ramazanskog bajrama: odlazak na bajram-namaz pješice, uzimanje hrane prije odlaska i kupanje.“ (Irvaul-galil, 3/104.)
Oblačenje najljepše odjeće, što se može razumijeti iz Omerovih riječi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Allahov poslaniče, kupi ovo džubbe, kako bi se mogao lijepo obući za bajram i kada budeš primao delegacije…“ (Buharija, 948.)

Odlazak na bajram-namaz i vraćanje s namaza pješice. Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išao na bajram-namaz pješice i vraćao se pješice.“ (Sahih Ibn Madže, br. 1078)
Obavljanje Bajram-namaza u džematu, koji je, prema hanefijskom mezhebu i jednom predanju od imama Ahmeda, vadžib svakom punoljetnom muslimanu. Ovo mišljenje odabrao je Ibn Tejmija (El-Medžmū‘, 5/5.; El-Mugni, 3/253., El-Ihtijarāt, str.82)

Dolazak na namaz jednim a povratak drugim putem, kao što je to radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (Buharija, 986.) Postoji više tumačenja ovog poslanikovog postupka: prvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to učinio da bi poselamio prolaznike na oba puta; drugo, da bi svi muslimani osjetili bereket njegovog prolaska; treće, da bi ispunio potrebe ljudima; četvrto, da bi obznanio/veličao islamska obilježja na svim putevima i sokacima; peto, da bi, ponosnim i dostojanstvim držanjem i stavom, rastužio i ozlojedio licemjere; šesto, da bi učinio što više (različitih)koraka prema džamiji i tako stekao više sevapa i pobrisao više grijeha, i sedmo, koje je i najsipravnije, da je to učinio iz svih spomenutih razloga ali i zbog drugih razloga koje samo Allah zna (Zadul-meād, 1/432.)
Čestitanje bajrama, odmah po završetku bajram-namaza, riječima „tekabbelallhu minna ve minkum“, ili na neki drugi način (Medžmū‘ul-fetava, 24/138.) Prenosi Džubjer ibn Nufejr da su ashabi, kada bi se sreli na bajram, jedni drugima govorili: „Tekabbellahu minna ve minke“/u prijevodu: „Allah primio od vas i od nas (dobra dijela)“ Rekao je Ibn Hadžer: „Lanac ovog hadisa je dobar.“ (Fethul-bari, 2/446).

Klanje kurbana nakon povratka s bajram-namaza, prema riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Prvo što ćemo učiniti na ovaj dan je da ćemo klanjati bajram-namaz, a zatim ćemo se vratiti svojim kućama i zaklati kurban. Ko tako postupi, izvršio je moj sunet.“ (Buharija) Ko ne bude u mogućnosti zaklati kurban prvi dan bajrama, uradit će to u preostala tri dana (prije akšama četvrtog dana). Prenosi se od Alije, radijallahu anhu, da je rekao: „Vrijeme za klanje kurbana su „jevmun-nahri“ (prvi dan Kurban-bajrama) i tri dana poslije toga.“ (Zadul-meād, 2/319.)
Učenje tekbira naglas po završetku propisanih namaza, počevši od sabah-namaza na Dan Arefata pa do ikindije-namaza zadnjeg dana Kurban-bajrama. Prenosi se od Alije i Ibn Mesuda, radijallahu anhuma, da su kazali: „Tekbiri se uče od sabaha na Dan Arefata pa sve do zadnjeg dana boravka na Mini.“ Ovu predaju bilježi Ibn Munzir i ostali.“ (Fethul-Bari, 2/462.)

Ispoljavanje radosti i veselja (u dozvoljenim šerijatskim granicama), stvaranje ugodnog/slavljeničkog ambijenta, lijepo i uljudno ponašanje, odbacivanje mržnje, zlobe i svađe, praštanje ljudima, darežljivost prema porodici, posjećivanje rodbine, i sl. (http://www.saaid.net/mktarat/eid/107.htm) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio je jednoj abesinskoj delegaciji, koja se za vrijeme bajrama zatekla u Medini, da izvede predstavu u džamiji sa kopljima i strijelama i pokaže svoje ratničke vještine, pri tome jasno naglasivši da je na taj način htio pokazati jevrejima i drugima da njegova vjera, u određenim granicama, dozvoljava opuštanje i zabavu. Na dozvolu opuštenije atmosfere za bajram ukazuje i poznati hadis: „Pusti ih Ebu-Bekre, ovo su dani bajrama“, misleći na dvije robinje koje su, u Aišinom šatoru, udarale u def i plesale, a Ebu-Bekr ih je htio spriječiti u tome.
Molim Uzvišenog Allaha, da mene i vas obraduje primanjem dobrih dijela, otklanjanjem nedaća i praštanjem grijeha.

saff.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close