Rifet Šahinović: Jednoumlje vodi u krvoproliće
Rifet Šahinović je nedavno doktorirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. S obzirom na njegovu oblast istraživanja, to je bio povod za razgovor o današnjem stanju muslimana u svijetu, o pravilnom razumijevanju različitosti, o politici i tome koliko vjernik treba biti politički angažiran, te o korupciji i opasnosti progona neistomišljenika.
Pitanje stanja muslimana i njihovih problema do sada je bezbroj puta obrađivano. Ipak, u našoj svakodnevnici je mnogo pitanja na koja nemamo dovoljno jasan odgovor i izazivaju žustre rasprave. Jedna od takvih tema je politika. Za neke je ona pravi šejtan, a ako, osim politike, dodate i termin korupcija te borbu za vlastiti interes i džep, onda će vam mnogi reći kako jedan vjernik ne bi trebao biti politički aktivan jer iz politike ne može izaći “čist”.
NV: Mnogi nastoje vjeru tumačiti po vlastitom nahođenju ili slijediti samo jedno mišljenje, jednog šejha, jedan autoritet. Ili traže odgovore kako bi potvrdili vlastito mišljenje. Koliko je opasno voditi se tom logikom?
Upravo ste dali i odgovor na postavljeno pitanje. Danas mnogi u svojim raspravama žele samo argumentirati unaprijed formiran stav o određenom pitanju, bez obzira na to dotiče li se vjere ili je dnevno-političke naravi. A potraga za Istinom ne događa se ni u njihovim najskrovitijim primislima. Dakako, logika takvog promišljanja stvarnosti je vrlo reduktivna, nadasve opasna. Potraga za Istinom mora biti cilj i svrha svih naših rasprava, zapitanosti, stremljenja…Vjera je sušta istina, dragi Allah je apsolutna Istina (El-Hakk). Do Istine se stiže putem koji je obasjan njenim svjetlom. Zar nas Kur’an ne podučava da jedino Allahu pripada pokazivanje pravila puteva, a ima i krivih puteva (En-Nahl, 9). Stoga ljudske želje, prohtjevi, kaprici, stavovi koji traže potvrdu kod drugih ne vode istinskom putu. Ustvari, samo istinska vjera briše te ljudske pomahnitalosti usađujući u ljudsko biće iskrenost, ljubav, čežnju za samim središtem Istine, u prisustvo Vladara Koji je Svemoćan, Koji sve određuje (El-Kamer, 55). Samo onaj koji je iznutra negiran traži potvrdu od drugih ljudi. Toliko o želji da potvrdimo sebe pomoću svog ega.
S druge strane posmatrano, samo jedno mišljenje, jedan autoritet nas vodi u područje koje je neodrživo i neobranjivo. Nije problem u našoj potrebi za autoritetom, već u stavu da je neko dokučio Nedokučivo, domislio sve što treba biti mislivo za svako ljudsko biće, oslobodivši ga na taj način obaveza kojima dragi Allah zadužuje svakog od dana kad je ademovska ilovača postala živa. Pa nema konačnosti u ljudskom poimanju o Beskonačnosti! Da budemo vrlo koncizni, mi smo upućeni jedni na druge. U potrebi za autoritetima oslanjamo se na mišljenja drugih. Međutim, ništa od toga ne može biti zaodjenuto ideološkim ogrtačem. Vratimo se malo u povijest muslimanskog mišljenja. Odabir autoriteta, bezrezervno pristajanje na njihova mišljenja odvelo je muslimane u beskrajne, vrlo često jalove rasprave, čiji rezultat je nečasno prolijevanje muslimanske krvi.
Zašto je to tako? Opći nedostatak muslimanskog društva je nedostatak ispravnog kritičkog mišljenja. Misliti znači upotrijebiti sve od Allaha darovane blagodati po kojima smo ljudi. A krajnji domet tog procesa ljudskog intelektulanog sazrijevanja je kritičko mišljenje. Znanje nije isto što i mišljenje, iako ne možemo misliti ono što ne znamo. Pravo mišljenje je sadržano u pitanju. A koja su to pitanja prisutna u muslimanskom mišljenju danas? Ako hoćete, i na akaidskoj razini. Muslimansko mišljenje nije kritičko pitajuće zato što nije utemeljeno u društvenoj stvarnosti, zato što se prema problemima ne odnosi pitajuće.
Novo vrijeme
