Roditelji sluge svoje djece

Tužno je kako roditelji služe svojoj djeci…

Još tužnije je kako djeca to ne shvataju nego iskorištavaju njihovu naklonost do krajnjih granica…

Tako je neprijatno kada si u društvu majke koja robuje svojoj kćerki.

Sve vrijeme joj povlađuje, ugađa, govori joj kako je najljepša, najbolja a kćerka to samozadovoljno koristi i naslađuje se time. Iz aviona se vidi superiornost jedne i poniženost druge. Umjesto obostranog poštovanja razvija se odnos gospodara i sluge. Čim se kćerka pojavi majka mijenja ponašanje i stoji joj na usluzi. Čim kćerka izgovori njeno ime, ili je pozove, majka bespogovorno trči ka njoj, kao da radi na recepciji. Prekida je usred rečenice, viče, zapovijeda a majka ponizno klima glavom i ispunjava naređenja.

Majka je imala teško djetinjstvo i pokušava da omogući djetetu sve ono što je njoj bilo uskraćeno. Vaspitavana je u nekom drugom, skromnijem vremenu, uz neke druge skromnije ljude…

Kćerka na momente i osjeti grižu savjest, svjesna je da pretjeruje ali njihov odnos je toliko intenzivan i ukorjenjen da se godinama ništa ne mijenja, samo se produbljuje. Kćerka sve više raste u svojim, dok majka sve više pada u njenim očima. Kćerka je opsjednuta sobom, dok majka sve manje vodi brigu o sebi. Sve manje je roditelj i vaspitač, sve više kućna pomoćnica koja non-stop trčkara za njom, ispunjava prohtjeve i naređenja. Jedna strana sve daje, druga je svega oslobođena. Jedna strana za sve preuzima krivicu, druga strana se vješto izvlači i za sve je u pravu. Jedna strana je bolesno prijatna i snishodljiva, do nivoa najniže servilnosti, druga je drska, nezasita i tvrdoglava…

Šta god da se desi – majka je tu, majka sve može a kada majki nešto treba kćerke nigdje. Majka nema pravo na slobodan dan, nema pravo na mišljenje, osjećanja. Majka sve mora, kćerka je svega oslobođena…

Roditelji da bi nadoknadili ono što nisu imali u djetinjstvu nastoje da ugode svim prohtjevima djeteta. Umjesto da oslobode djecu za život, oni ih sakate. Umjesto da ih nauče da rade, oni sve završavaju umjesto njih. Stvaraju od njih invalide, onesposobljavaju ih i umjesto da prebace odgovornost, oni sve preuzimaju na sebe. Stvaraju se navike kod djece i ona očekuju sve na gotovo. Čim se poremeti uspostavljeni poredak nastaje panika i budi se osećaj iznevjerenosti.
Sudeći po reakcijama, stvara se ili preplašena ličnost koja u svemu vidi prijetnju, nesposobna za bilo kakvu interakciju ili agresivna, bahata, bolesno narcisiodna, koja sve omalovažava i podsmijava se svemu oko sebe.

Djeca naviknute od malena na komplimente i poseban tretman nastoje svim silama da održe savršenu sliku koja je o njima stvorena. Pritom to nije cjelovita slika koja predstavlja njihovu ličnost već samo djelić gdje se sve svodi na spoljašnji izgled i ostavljanje utiska. I u tom silnom samoljublju kao da se izgube jer nigdje, ni približno, ne pronalaze takvu pažnju, ljubav i podršku.

Oni u međuvremenu prestaju da budu djeca i postaju odrasli ljudi. Shvataju da u srednjoj školi nema njihove mame, da na fakultetu nema njihove mame, da na poslu i u braku također nema njihove mame. Upoznaju se polako sa svijetom koji liči na sve drugo, samo ne na njihovu mamu?!

Suština je u oslobađanju i nezavisnosti a ne u robovanju. Suština je u toleranciji i obostranom razumijevanju a ne u parazitiranju jednog i u gaženju drugog, dok ne crkne…

Izvor: Psihologija – treptaji duše

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close