Ruže na dunjaluku, sad hurije u Džennetu: Sutra to može biti naše dijete, nevino ubijeno!
Ustanem, otvorim okice. Prošetam do dječije sobe, spavaju još. Moje dvije djevojčice spavaju snom bezbrižnim… Gledam ih i mislim u sebi:
– “Bože, hvala ti na ovom poklonu, pomozi mi da ih odgojim na Tvom putu.”
Probudim ih u školu, ispratim… Palim računar, i prva vijest na početnoj “Smrt dvije studentice u saobraćajnoj nesreći”. Ionako tmuran dan, kišovit, pa još i ovakva vijest…
Odmah su mi moje dvije curice naumpale.
Majke od ove dvije ruže su isto ovako njih pazile, čuvale, njegovale. A danas… Danas im je svanuo najgori najteži dan u životu. Njihove dvije ruže zauvijek je pokosio jedan manijak, jedan bolesnik koji je već nakupio kazni dovoljno da mu vozačka bude oduzeta za čitav život. Ali o zakonima u ovoj zemlji se ne priča, jer oni postoje samo za sirotinju! Naglas razmišljam…
Boli me kao majku, kao insana. Boli me. Gledam te slike njihove, kako su samo lijepe, u cvatu mladosti, tek počele da žive… Bože… Šta da kažem, a da se ne ogriješim, kako da reagujem, a da ne govorim ono najgore iz sebe od silne nemoći da bilo šta kao pojedinac promijenim, kako da podignem svijest građana da moraju svi zajedno nešto poduzeti?
Pojedinci nikad nisu mogli uspjeti, ali zajedno su ljudi revolucije dizali!
Sutra to može biti naše dijete, nevino ubijeno! Ako je napravio prekršaj jedan, pa drugi, pa treći… PA ŠTA ČEKATE?! ODUZMITE MU VOZAČKU! KAZNITE GA! PRIVEDITE GA! RADITE NEŠTO!Ali ne. Oni čekaju da on nekome oduzme život, pa će ga tek onda privesti.
Eto onako malo na “muhabet”.
Ljuta sam i razočarana! Najviše mi smeta taj osjećaj vlastite nemoći! Mrzim kad mi se pojavi!
Ruže na dunjaluku, sad hurije u Džennetu…Bezgriješna je to mladost, nevinost i čistoća… A dok ih posmatram na fotografijama, tačno dušu vidim u očima njihovim, tu neku krijepost i čednost. Ne možete to vidjeti na svakome, jok! To vidite samo u osobama koje posjeduju ljepotu duše, zadovoljstvo na licu. Osmijeh pun života.
Bože, Ti koji sve možeš, koji sve znaš, pomozi majkama da prežive najveću bol, a njima podari Džennet Tvoj. Amin.
Razija Čolaković, Cazin.net
