Salih Zulfić: “Ja nemam volju za daljim životom, ali će sa ovog svijeta otići još neko sa mnom”

U hladnoj sobi, bez ogrijeva i bez nade u bolje sutra u kalesijskom naselju Zulfići dočekao nas je Salih Zulfić, demobilisani borac Armije RBiH koji je prije nekoliko dana „upao“ na sjednicu OV Kalesija sa nožem ispod vrata prijeteći da će izvršiti samoubistvo.

Advertising
Dočekao nas je u vojnoj uniformi, istoj onoj sa kojom je branio BiH i svoj dom.

„U vijeće sam ušao jer posle 20 godina niko ništa mi nije dao. Kad god sam došao da mi nešto daju, kažu biće. Posao su dobili ljudi koji su bili u Njemačkoj ili pozadini i koji su dali po dvije ili tri hiljade maraka, a ja sam bio u diverzantima to svi znaju, a nisam dobio ništa“, počinje priču Zulfić koji nam pokazuje i zahvalnice i pohvale za doprinos akcijama u kojima je učestvovao.

Nastavlja da je početkom rata „zadužio“ 84-orku i da je išao ondje gdje mnogi nisu smjeli.

Vezana vijest: Salih Zulfić: Zašto sam se htio zaklati?

zulfic_7-265x300

„Imao sam dvadeset i dvije godina kada sam krenuo u rat. Bio sam odmah dobrovoljac na početku rata. Kada ljudi spomenu Brčansku Maltu i početak rata, ja se do tad naratovao, jer smo od marta branili svoj grad. Bio sam na Kula Gradu. Znam da smo četnike ubijali u akciji prsa u prsa ondje gdje sada Općina, a sada neki pozadinci tu odlučuju o nama“, priča Zulfić.

Salih Zulfić prekida razgovor sa nama kako bi zapalio cigaretu motanog duhana. Kaže da je takve u ratu imao, a evo u miru ništa se nije promjenilo. Dva puta je ranjavan, ali nikad mu to nije zavedeno u papire iako ima otpusna pisma koja to potvrđuju. Posljednjih godina liječi se od PTSP-a i govori nam kako ima košmare i kako se plaši nekada i svoje sjene, jer zna šta je proživio u ratu.

„Ja nemam volju više da živim, ali sa mojim životom otiće i nekome glava ako se ne ispoštuje ono što mi je obećano. Samo tražim da ispoštuju ono što sam se borio i što sam krvavio“, izričit je Zulfić koji je ogorčen na rad Općisnkih službi.

Pogledajte samo ko radi u Općini Kalesija, moj školski Mido Javrić sa Međaša cijeli rat bio u Njemačkoj, a sada je dobio posao. Koliko ima još Mida Javrića u Kalesiji? Jel iko po zaslugama došao da radi tu, sigurno nije.

S obzirom da su pojedini vijećnici nakon Zulfićevog „upada“ na sjednicu prokomentarisala da ga je neko poslao, odnosno da iza svega stoji poltika, Zulfić je to negirao ističući da ga ni u rat nije niko poslao već je sam se prijavio kako bi branio ovu državu, te da nikaa nije bio član niti simpatizer nijedne političke partije ma kako god se ona zvala.

Prisjetio se „panter“ kako su ga u ratu zvali i svojih akcija na Majevici, Nišićkoj Visoravni, Visu, Bajkovici i Teočaku. Kaže uvijek je bio među prvima, išao je srcem i sa puškom u ruci da napravi slobodnu BiH, ali ne ovakvu kakvu su skrojili političari, za ovakvu se nije borio.

Dalje, Zulfić navodi da je bio i kod načelnika Ismeta Mešića, ali mu nije pomogao već ga je uputio u Tuzlu, čak mu je i na papiru napisao gdje da se javi kako bi mu se pomoglo, no Salih sumnja u tu priču ističući da je ona samo da ga se Kalesija “otarasi” i da ga gurne drugima da rješavaju taj problem.

On nam pri polasku govori da bi volio da mu se jave ljudi i da mu pomognu da makar pokrije i opremi kuću kako bi imao osnovne uslove za život, a pored te pomoći neophodna je i hrana. Zulfić nam govori da bi i radio, samo da ima gdje posla.

(blic-portal.com/ntv.ba)

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close