SAN (IZVJESNI, IZVJESNO SNOVIĐENJE) JE OD ALLAHA
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Jahja, on je sin Seida, rekao je: Čuo sam Ebu Selemeta rekao je: Čuo sam Ebu Katadeta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
“San (izvjesni) je od Allaha, a sanjarenje (smršeni, zamršeni, bezvezni san, izvjesni san bez veze) je od (izvjesnoga) sotone.”
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
“Kada je vidio (tj. usnio – u daljem tekstu samo će se prevoditi sa izrazom “usnio, sanjao”) jedan (od) vas (neki) san (što) voli njega (tj. san koji mu je drag, mio), pa on je samo od Allaha, pa neka zahvali Allahu na njemu, i neka priča za njega
(za taj san). A kada je usnio (sanjao nešto drugo) osim toga od (onoga) što mrzi, pa ono (pa to) je samo od (izvjesnoga) sotone, pa neka traži utočište od njegovoga zla (od zla toga sna moleći Allaha za utočište), i neka ne spominje njega nikome (doslovno: ni za jednoga – čovjeka – tj. ni jednome čovjeku, a to će reći: nikome), pa zaista on neće štetiti njemu.”
(“Ru'ja”: san je u arapskom jeziku imenica ženskoga roda.)
Izvor: SAHIHUL-BUHARI
