Sara Sabri: Dobrota se ne može odglumiti!

Danas razmišljam o dobricama. Dobrota je meni omiljena ljudska osobina. Ona ti učas posla otkrije kakav je neko, jer je jedina osobina koja ne može da se glumi. Čak i kad se odglumi u jednoj situaciji, u drugoj oda svoga glumca koji ne može da iznese svoju „ulogu dobrice“ do kraja. Zato navijam za dobre. Oni su svoji, originalni, uvijek i prema svima isti. Dobri – pa hajd! Ne možeš im ničim natruniti karakter.

Ne znam da li se to može naučiti, postati, ali vjerujem da se dobrice kao dobrice rađaju. Oni koji su samo ponekad dobri i samo za ponekog, oni su mi samo „fini.“ Takvih je danas najviše. No, ima i onih koji nisu ni dobri ni fini, ali koga briga za njih…

Dobar čovjek u svakome vidi samo dobro, a zao zazire od svakoga. Dobar se češće razočara, a zli rijetko iznenadi. Ja uvijek navijam za ove dobre, jer nakon ovog svijeta ima nešto što mnogo duže od njega traje. Dobrog na ovom svijetu znaju često zeznuti, ali zeznu se oni koji misle da sve sve na tome završava. Šta bi mi bez Ravnatelja…

Dobro ispliva kad-tad…

Činiti ljudima dobro, a ne dobijati ništa zauzvrat, ni toplu riječ, ni zahvalnost, već naprotiv, drskost i samoljublje, možda i poniženje je uobičajena pojava danas. Insan često stane i zapita se: Zašto ja to radim kad mi ne uzvraća? Kad mu/joj u očima vidim prijezir? Kad se osjetim kao neko kog iskorištavaju i cijede, eksploatišu i ponašaju se u fazonu “baš me za tebe briga!”

Dok god insan ne raščisti sam sa sobom, postavljat će sebi ovakva pitanja.A kako raščistiti?

– Ja sam odlučila da od mene dolazi samo dobro.Kako će ga ko prhvatiti – njegova je stvar.

– Sve što uradim, radim u ime Boga, za Njegovu nagradu. Od ljudskog “hvala” ionako nemam nikakve koristi. “Ko uradi i koliko trun dobra, vidjet će ga. A ko uradi i koliko trun zla, vidjet će ga.” (Sura Zilzal)

– Radit ću dobro da bi moja duša osjetila lezet dobrog učinjenog djela.Mir, zadovoljstvo sobom, snagu.

– Radit ću dobro da bih ti pokazala da sam bolja/lji od tebe. Ja ne šaram, malo ovako malo onako, kod mene nema bućkuriša.Dobro – i to je to.A ti biraj svoj put.

-Radit ću dobro zato što sam ja odgovorna samo za svoja djela.

Neću ja biti pitana zašto drugi nešto rade ili ne rade i zato ću ja svoj ‘ispit’ spremati i nastojati činiti kako treba ono čime sam ja zadužena i za šta sam odgovorna.

– Radit ću dobro da bih te navikla da od mene drugo ne možeš ni dobiti. Ako te išta promijeni prema meni, to će, kad tad.Ako ne dok sam živa, onda kad me ne bude, a ti ostaneš možda iza mene i pomisliš – “Nisam bio/la fer.” Bolje neka tebe grize savjest zbog odnosa prema meni, nego mene prema tebi.

– Radit ću dobro taman ti nikad ne skotao/la to, uzimao ga zdravo za gotovo, jer ja nisam vrba koju svako savija kako mu se prohtije. Moja odluka o dobru je moj karakter.To sam ja. I ne želim biti niko drugi.

(Ovo ja sebi ukucavam u glavu. Ne zamjerite na glasnom razmišljanju/pisanju. Hajirli vam dan, dobri ljudi!)

Sara Sabri

(Iz knjige “Šapućem ti kao Sara Sabri 1“, Sarajevo, 2015.)

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close