Scena iz gradskog prijevoza u Splitu: Kako je vozač posramio cijeli bus

Možda je do ljeta i nesnosnih vrućina, a možda smo samo svi zajedno postali nevjerojatno grintavi. Nikome, čini se, ništa više ne odgovara, svi imaju neku zamjerku i nekoga ili nešto na što se hitno žele požaliti.

Baš zato svaka pohvala zaslužuje barem spomen. A priča o jednom Prometovu vozaču iz Splita zaslužila je biti prenesena dalje, piše Slobodna Dalmacija.

Upravo njihovoj redakciji obratio se korisnik javnog prijevoza kojega je dobrota vozača autobusa potakla da o njemu napiše priču, baš onako, od srca.

Pokazatelj da nismo svi loši jedni prema drugima i da postoji još uvijek trunčica nade za ljudski rod krije se u potezu šofera Ante, junaka koji je u srijedu ujutro odlučio nekome olakšati život i time se upisao u pamćenje svih onih koji su se u to vrijeme našli u “petnaestici” na Duilovu.

Pismo čitatelja prenosimo u cijelosti:

– Poštovani! Ovim putem želim pohvaliti vozača Prometa koji je danas ujutro, 08. kolovoza, vozio liniju broj 15, koja je išla u 10,10 sati s Duilova… Naime, dolaskom na Žnjan, na glavnu stanicu ispod nizbrdice staje bus, a za volanom na prvi pogled vozač malo ‘luđe’ glave, crne naočale, tetoviran, ‘komad čovjeka'… Na prvu možda i zafrkan, nije se za igrati s njim, ali taj vozač, koji nam se poslije predstavio imenom Ante, nije samo čovjek, nego oličenje kulture, dobrote i ljudskosti kakvu je danas teško pronaći čak i kad bi se tražila mikroskopom…

Dakle, staje bus, a na stanici momak u kolicima, 100% invalid. Digne mu ruku, vozač staje zadnjim vratima ispred njega kao pravi profesionalac. Otvara prva vrata i druga vrata za momka u kolicima. Sve bi to bilo rutinski da nije masa ljudi sa stanice uletjela u autobus gurajući jadnog momka u kolicima, ne obazirući se na njega, samo da što prije uđu, da bi za invalida ostala nemoguća misija ući u bus jer su se na rampi za invalide nalazili putnici, pa je dečko u kolicima ostao vani… E sad dolazi vozač na vidjelo svojom dobrotom i srcem!

Kad je sve to vidio, naredio je da se bus isprazni... Da svi izađu van i na fin način rekao putnicima da su sve, ali ne ljudi... Lijepu rečenicu je rekao da se cijeli bus posramio: "Žalosno je da ja od 35 godina moram vama ovdje na ovakav način držati sat kulture, ljudskosti i psihologije. Sramite se! Kako ste odgojili svoju dicu i unučad kad se vi ovako ponašate? Vidite li sebe u što ste se pretvorili? Sramite se...".

Tad je u autobusu nastao muk… Neki su izašli, neki nisu htjeli pa je on ugasio bus i rekao da neće krenuti dok svi ne izađu van i prvo uđe invalid u kolicima. Kad su vidjeli da ta ‘luda’ dobra glava našega vozača misli ozbiljno i da ima muda, svi ti što su se gurali napustili su bus. Tad je jedan čovjek spustio rampu, invalid je ušao, a oni svi su išli na prva vrata gdje ih pola nije pustio jer nisu imali karte… Vozili smo se s njim do pazara gdje je invalid izašao nakon što mu je vozač spustio rampu… Taj osmijeh poštenjačine i ljudine od vozača nikad neću zaboraviti… Toliki čovjek, a iskren dječji smiješak.

Momak invalid stisnuo mu je ruku i zahvalio da su nama došle suze na oči. Vozač je njegov heroj, njegov zaštitnik… Mislimo da to i zaslužuje… Neka vam ovaj vozač bude mjerilo za zapošljavanje ljudi jer takva dobrota i ljudskost ne viđaju se non stop… Što bi mi rekli, svaka majka bi ga za zeta poželjela… Hvala njegovim roditeljima što su odgojili dijete u velikoga čovjeka!”.

radiosarajevo.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close