Sijeno

Tako rado ugostim meni dragu komšinicu koja uvijek u priči kaže nešto što čovjeku zaista iman poveća. Volim kada se moja mama druži sa osobama koje znaju za Allaha i koje znaju se opozvati na ajet, hadis i ispričati ovaku lijepu istinitu priču, koju sam ja zapamtio i sada je želim s vama podijeliti. Komšinica ima oko nekih šezdeset godina. Uvijek je pažljivo slušam. Kaže babo joj je bio hodža, a ona sada ima sina koji je hodža. Ovo što želim napisati, je zaista poučno za sve nas – kako imati lijep međuljudski odnos?! Komšinica kaže ovako:
 
"Otac nam je bio hodža u selu. Neki bi napadali i vrijeđali hodžu, moga babu. Ko ono za sve mu hodže krive. Svašta bi mu govorili, a moj babo rahmet mu duši volio je mir. Sabur. "Žegu vodom gasi.". Jednom smo otišli s ocem na njivu da sušimo i pokupimo sijeno. Sva moja braća i sestre, ko mnogo nas. Na njivi vazdan a nije nam suho sijeno, nešto nije plaho grijalo taj dan. A njiva do naše je od jednog džematlije koji je moga babu uvijek vrijeđao i provocirao, uglavnom nije ga volio. Svašta bi mu reci. Njegovo sijeno suho, a nikog nema da pokupi. Odjednom naoblaci se, kiša samo što nije.. Nama nije suho, mogli bi mi sabrat, al nije nam suho.
 
Kaže moj babo, da mu Allah Džennet dadne: "Djeco, odmah vamo u ovu njivu da ovo suho pokupimo, šteta je da ovako suho sijeno kisne…" A mi ko djeca govorimo, ali babo, on je tebi rek'o vako, on je tebi rek'o nako. Ništa ali, sijeno kupiti!
 
I mi pokupismo, sabrasmo, sredismo kad taj džematlija stiže. I kaže eh aferim ti efendija, rukova se s mojim babom i od tada nikada više niti je vrijeđao, niti provocirao. Tako je moj babo radio.
 
Allah u Kur'anu kaže: "Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni." El Fusilat, 34, 35
 
Ti nemoj istom mjerom uzvratit, ti budi bolji!

H.R.

18