Situacije u kojima ogovaranje postaje dozvoljeno?
Pitanje: Možete li mi navesti situacije u kojima ogovaranje (gibet) postaje dozvoljeno?
Odgovor: Islamski učenjaci spomenuli su da ogovaranje (gibet) postaje dozvoljeno u sljedećim situacijama:
a- Nepravda – onaj kome je nanesena nepravda (mazlum) dozvoljeno je da se požali sultanu ili kadiji, ili nekom drugome ko ima vlast i mogućnost da ga sačuva od nasilnika.
b- Potpomaganje u otklanjanju zla i usmjeravanju grješnika ka ispravnom – čovjek će kazati osobi za koju smatra da posjeduje autoritet (vlast): taj i taj čini to djelo, upozori ga na to.
c- Traženje šerijatskog odgovora (fetve) – kao u slučaju kada čovjek kaže muftiji: ta osoba mi je nanijela nepravdu, ili otac, ili brat, na taj način. Je li to njemu dozvoljeno? Kako da se sačuvam od njega?
d- Upozoravanje muslimana na nečije zlo – kao što je spominjanje loših osobina prenosilaca hadisa, svjedoka i autora. Također, to obuhvata situacije: ako bi čovjek vidio da neko kupuje robu sa mahanom, ili da vidi osobu koja se druži sa lopovom ili bludnikom, ili želi da svoju rodicu uda za njega i sl., u tim situacijama će spomenute osobe upozoriti na to, savjetujući ih, a ne s namjerom unošenja razdora i uznemiravanja.
e- Da javno čini grijehe ili novotarije: kao u slučaju alkoholičara, uzurpiranja tuđeg imetka, u ovim situacijama dozvoljeno je drugima spomenuti grijehe koje javno čini, dok ga nije dozvoljeno spominjati po drugim osobinama, osim ako za to postoji drugi razlog – opravdanje.
f- Definiranje – opisivanje osobe, ako je neka osoba prepoznatljiva po nadimku: krmeljiv – slabog vida, slijep, jednook, hrom, u ovim situacijama dozvoljeno je opisati osobu sa tim svojstvom, dok je to svojstvo zabranjeno spominjati s ciljem omalovažavanja.
Također, ako je tu osobu moguće opisati nekim drugim svojstvom, mnogo je prioritetnije. Spomenuto je u fetvama Stalne komisije (20/26): Ogovaranje (gibet) postaje dozvoljeno u nekim situacijama, spomenutim u sunnetu Allahovog Poslanika, kada za tim bude potrebe, kao u situaciji kada te neko konsultuje u pogledu osobe za koju bi da uda svoju kćerku, ili bi da posluje sa njim, ili kada se žali sultanu na nepravdu koja mu je nanesena. U spomenutim situacijama nije grijeh da se spomene ono što čovjek ne voli da čuje o sebi, zato što je u tome prevladavajuća korist. Neki učenjaci su sročili dva stiha u kojima su spomenuli situacije u kojima je dozvoljeno ogovaranje: الذم ليس بغيبة في ستة … متظلم ومُعرِّف ومحذر ولمظهر فسقا ومستفت ومَنْ … طلب الإعانة في إزالة منكر Ukor (ogovaranje – gibet) nije grijeh u šest situacija:
1- koji ukazuje na nepravdu koja mu je učinjena,
2- koji nekoga opisuje,
3- ko ukazuje – upozorava na nečije zlo,
4- ukazivanje na onoga koji javno griješi,
5- onaj ko postavlja pitanje muftiji,
6- onaj koji traži pomoć u uklanjanju grijeha.
(Izvor fetve: islam-qa.com)
