Smjelost – Hansenova peta priča
„Dva sjemena leže jedno pored drugog u plodnom tlu u proljeće.
Prvo sjeme kaže:
„Želim da rastem! Želim da pustim svoje korjenje duboko u zemlju ispod mene, i da poguram svoje izdanke kroz zemljinu koru iznad sebe. Želim da razvijem svoje pupoljke da bi objavili dolazak proleća. Želim da na svom licu osjetim toplotu sunčevih zraka i na peteljkama blagoslov jutarnje rose.“
I tako je raslo.
Drugo sjeme kaže:
„Plašim se. Ako pustim svoje korenje u zemlju ispod mene, ne znam na šta mogu da naiđem u tami. Ako se probijam kroz čvrsto tlo iznad sebe, mogu da oštetim tanane izdanke, šta ako otvorim svoje pupoljke, a puž pokuša da ih pojede? A šta ako počnem da cvjetam, a dijete me iščupa iz zemlje. Ne, mnogo je bolje da čekam dok sve ne bude bezbjedno.“
I tako je čekalo.
Jedna koka koja je čeprkala po bašti, tražeci hranu, pronašla je sjeme koje čeka i odmah ga pojela.
Život guta one koji se boje.“
www.novihorizonti.net
