Šta je islam pružio ženi?

Vjerujemo da islam ženi ukazuje počast shvatajući je kao ljudsko biće.Što se tiče njihovih posebnih dužnosti u krugu porodice i u sklopu društva, islam propisuje ravnotežu između uzajamnih prava i dužnosti, a to je postojanost pravednosti. One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu (El-Bekare,228).Islam ženu štiti kao kćerku, suprugu, majku, kao člana porodice i društva. Daje joj mjesta da učestvuje u ibadetima, učenju, radu, posebno ukoliko za tim radom ima potrebu ona, njena porodica ili društvo. Uz štićenje onoga po čemu se raspoznaje kao žena ,supruga i majka, potrebno joj je omogućiti sigurnost, odbranu i fizičku zaštitu, čak i od njenog muža ukoliko je muči, od oca ako pretjeruje, od sina ako je zlostavlja i vrijeđa. Jedan od uvjeta da da bi ženi bilo dozvoljeno da radi je to da se njen rad ne kosi sa zadaćom u održavanju kuće, muža i djece.Čuvanje porodice je, bez diskusije, najpreča dužnost žene. Niko je u tome ne može zamjeniti. Što se tiče posebnog truda i slobodnog vremena ako ga ima, žena ga može koristiti za obavljanje društvenih dužnosti. Te dužnosti se određuju prema specifičnim uvjetima koji ženu okružuju, različitosti društvenih uvijeta, potreba i razvoja društva. Taj opseg obuhvata sve društvene, ekonomske, političke, biračke, kandidacione aktivnosti, dakle , sve osim predvođenja u svojstvu imama/halife (el-imametu-l-‘uzma).Islam ženu posmatra kao partnera muškarcu u dužnostima pozivanja na dobro, naređivanju dobra i zabranjivanju zla, pružanja otpora zlu i neredu. A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traze da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju. (Et-Tevba, 71)

Sve navedeno proizilazi iz poštovanja žene i njene ljudskosti i ne dozvoljava da se koristi za zabavu, zadovoljenje strasti i jeftino naslađivanje. Kad se susreće s muškarcem nesrodnikom, propisuje se stidljivost, suzdržanost, ozbiljnost, lijepo postupanje i dostojanstvo u odjevanju, dotjerivanju, hodu, pokretima, razgovoru i gledanju, kako bi se žena prepoznala po ozbiljnosti, da ne bi bila uznemiravana.Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti (El-Ahzab,59), da nekom muškarcu ne bi dala povoda da pokaže svoje nečiste namjere: ”… na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite” (El-Ahzab,32). Isto tako, islam od muškarca, prilikom susreta sa ženom, zahtjeva da se pridržava svega navedenog. Reci vjernicima neka obore poglede svoje (En-Nur,30).Islam muškarca i ženu ne dovodi u položaj u kojem će imati neugodnosti. Ne zabranjuje ženi sudjelovanje u društvenim aktivnostima, već joj određuje norme koje imaju za cilj zaštitu žene i zaštitu društva, kao što je odgovarajuće pokrivanje kose, pokrivanje izazovnih dijelova tijela, pridržavanje uvijeta miješanja s muškarcima i druge norme koje se tiču žene u društvenim aktivnostima. Neke norme štite i čuvaju, a druge su postavljanje garda pred nedoličnostima i onim što je zabranjeno.Međutim, sve to je propisano da bi se ženi omogućilo da učestvuje, a ne da joj se zabrani učešće u društvenim aktivnostima. Zato ne čudi što je povijest islama ispunjena krasnim primjerima žena koje su imale pinirske uloge u društvu, ne samo u području nauke, već i u politici, književnosti, pa čak i u oružanoj borbi.

Iz knjige: ”Islamska povelja” Izdavač: Svjetska unija islamskih učenjaka, Sarajevo, 2013. Za Akos.ba priredila: Samira Muratović

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close